Gladovanje glača srce, potpaljuje žeravicu imana, izoštrava uputu i pravilno rasuđivanje.
Mjesec najvrjednijih (duhovnih) poklona
Najvrjedniji poklon kojeg je ramazan dao muslimanima ali i cijelom čovječanstvu je Plemeniti Kur’an, koga je Allah, dželle šanuhu, objavio u ovom mubarek mjesecu svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da bude radosna vijest i opomena, uputa i pravi put, lijek za duši i tijelo. Ističući važnost šehru-ramadana, Uzvišeni kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti –Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.”(El-Bekare, 185)
Ramazan nam je poklonio i najvrjedniju noć u toku godine, koja je bolja i vrjednija od hiljadu mjeseci, a ona je Lejletul-kadr ili Noć kadra. U ovoj noći počelo je objavljivanje Kur’ana, kao što kaže Uzvišeni: „Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr – a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr, 1–5)
Ramazan je, dakle, mjesec „duhovnog darivanja“ i uzdizanja, a kako i ne bi bio kada je u njemu zemlja obasjana svjetlošću znanja i spoznaje koja je potrala tmine neznanja i neznaboštva.
Dan u kojem postiš ne smije biti isti kao dan u kojem ne postiš
Kada budeš postio/sustezao se od hrane i pića, neka poste i tvoje oči, i tvoje uši i tvoj jezik od laži i Božijih zabrana. Nemoj uznemiravati svoga komšiju. Okiti se smirenošću i ozbiljnošću. Nemoj da dan u kojem postiš bude kao svaki drugi dan.
Gladovanje (u ime Allaha) je izvor svakog dobra, a sitost/prejedanje je izvor svakog zla
„Post je čistoća za dušu, vježba za tijelo i pozivač u svako dobro. On je štit za pojedinca, i sigurna tvrđava za džemat/zajednicu. Gladovanje glača srce, potpaljuje žeravicu imana, pospješuje i izoštrava besiru – uputu i pravilno rasuđivanje. S druge strane, sitost uzrokuje bezosjećajnost, zasljepljuje srce, stvara nered u mozgu i zatupljuje um. Dijete koje puno jede, gubi memorijske i umne/intelektualne sposobnosti. Oživite vaša srca, izbjegavajući smijeh i mnoštvo hrane, i očistite ih gladovanjem, pa će biti nježna i prosvjetljena.“ (Ebu Hamid el-Gazali)
Svrha posta je obuzdavanje duše
„Svrha posta je ograničavanje duše u prohtijevima/užicima, njeno „odbijanje“ od navika i pravilno usmjeravanje njenog nagonskog potencijala, kako bi bila spremna za ono što će joj donijeti vrhunac sreće i užitka i prihvatanje onoga što će je očistiti i obezbijediti joj vječni život. Glad otupljuje njenu oštricu, slabi njen otpor, podsjeća je na stanje onih čija su tijela iscrpljena od gladi, stješnjava prolaz šejtanima, čuva ljudsko tijelo od prepuštanja kolotečini prirodnih zakonitosti/potreba, i svega što bi mu moglo naškoditi na ovom i budućem svijetu, kontroliše svaki njegov dio, čuva ga od agresivnosti i obuzdava svojim povocem. Post je povodac bogobojaznih, štit onih koji se vole u ime Allaha i trening čestitih i Allahu bliskih.“ (Ibn Kajjim el-Dževzijje)
