Planirano je da tokom posjete reisu-l-ulema u subotu 14. septembra, uruči Muraselu muftiji za Zapadnu Evropu Osmanu ef. Kozliću, te da u nedjelju, 15. septembra, i zvanično otvori Islamski centar u Mainzu.
Današnju hutbu Akos.ba prenosi u cjelosti:
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog
Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, Koji nas je svugdje po zemlji razasuo i Koji je dao da se Njegova riječ svugdje čuje. On je iznad svega i svakoga. U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište i naša snaga.
Hvala Mu Koji nam je dao lijep i miran život u ovoj prelijepoj zemlji i Koji nam je omogućio da u miru podižemo svoje porodice i izgrađujemo svoj vjerski i kulturni identitet.
Salavat i selam upućujemo Njegovom posljednjem vjerovjesniku Muhammedu, a.s, koji nam je uzor u svakodnevnim postupcima i iz čijeg ponašanja crpimo obrasce našega djelovanja.
Privrženi našoj vjeri, želimo biti njeni dobri sljedbenici. Kao muslimani, Allahu smo se zavjetovali na pokornost i poslušnost. Samo Njega obožavamo i od Njega pomoć i uputu tražimo. Njemu smo se zavjetovali da ćemo po islamu živjeti i da ćemo žišku vjere držati u našoj ruci i onda kada nas bude pržila.
Allahu i Njegovom vjerovjesniku Muhammedu dugujemo čuvanje našeg jedinstva i našeg safa. Allah nas podsjeća, a podsjećanje koristi onima koji su iskreni:
وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا ۚ وَاذْكُرُوا نِعْمَتَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاءً فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىٰ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا ۗ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ
„Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Sjetite se Allahove blagodati prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On ujedinio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje ajete, da biste na Pravom putu ustrajali“. (Alu Imran, 103)
U ovom ajetu, u ovome imperativu, svevremenska je poruka muslimanima. Vidimo i znamo da su je mnogi naši suvjernici na svijetu zanemarili: odali su se svome slijepom i beskorisnom namu, svojoj umišljenosti u ispravnost samo svoga puta i svjetonazora. Zato mi imamo historijsku priliku da se naša šara na velikom tepihu muslimanskog svijeta sjaji srećom jedinstva i složnosti.
Braćo i sestre, čuvajte naše jedinstvo, jedinstvo našeg džemata i jedinstvo naše zajednice. Čuvajte veze koje imate s maticom u Bosni i Hercegovini. Čuvajte se sumnjičenja, ogovaranja, klevetanja, podmetanja jednih drugima i svega onoga što među nas unosi nemir, pometnju i nesigurnost.
Poslanik, a.s, kako prenosi Muslim od Ebu Mesuda, r.a, okretao se ashabima prije započinjanja namaza, kako bi ih podučio: „Ne razilazite se, kako vam se srca ne bi razišla“. On nas je učio da se pazimo kako i sitne nesuglasice ne bi dovele do toga da mržnja zavlada među nama i da nas podijeli.
Sretan sam, jer sam danas s vama nesvakidašnjim i radosnim povodom. Kao narod i zajednica, narednih dana zajednički ćemo načiniti velike korake. Svečano ćemo imenovati muftiju za Evropu izvan domovinskih zemalja i zvanično otvoriti ovu prelijepu džamiju. Ovo je historijski trenutak, koji će ostati upisan u našoj nacionalnoj historiji, ali i historiji islama u Evropi.
Molim Uzvišenog da sve vas koji ste na bilo koji način doprinijeli ovom našem uspjehu nagradi, kao i one koji nas pretekoše u vjeri od naših predaka i da svoj trud nađete na vagi vaših dobih djela.
Braćo i sestre.
Allahovo je određenje bilo da se dio našeg naroda nastani na ovim pitomim prostorima i da živi s velikim narodom i dobrim ljudima. Neki su to učinili vlastitom odlukom, ali je više onih koji su bili prisiljeni potražiti utočište u ovoj novoj domovini.
Život Poslanika, a.s, uči nas da hidžra, napuštanje ognjišta i doma, nije kraj, ako je čovjekovo srce ispunjeno vjerom u Boga i ljubavlju prema domovini, već početak.
Zato je i ovaj naš skup i dani koji su pred nama dokaz da mi kao narod nismo u izgnanstvu, nego u hidžri. Gdje god bili i kuda god nas putevi nosili i koliko god generacija trajalo naše putovanje, mi ćemo kao narod nositi svoju vjeru u prsima i ljubav prema domovini iz koje smo potekli.
Niko osim Sveznajućeg ne zna šta nosi sutra, jer mi ne možemo kontrolirati budućnost. Ko je od naših predaka prije stotinu ili čak manje godina mogao i sanjati da će Bošnjake putevi dovesti u ovu gostoprimljivu zemlju i da će oni ovdje imati svoje džamije, mektebe i munare, s imamima i muftijom.
Ali, kao muslimani, mi moramo znati šta nam je činiti sada, a budućnost trebamo planirati i najboljem se nadati. To znači da svaka generacija našeg naroda uradi ono što je do nje, i da spremi novu generaciju, samosvjesnih i pobožnih, koji će taj emanet nositi dalje. To možemo uraditi. Možemo čuvati naše jedinstvo, odgajati našu djecu u duhu vjere i tradicije i čuvati vezu s domovinom.
Čuvajmo svoje porodice! Bez porodice i porodičnih vrijednosti nije samo budućnost našeg naroda neizvjesna, nego se igramo i s budućnošću čovječanstva. A rezultat ne dolazi od nas, nego od Milostivog Koji nad svim bdije.
Budite korisni i dobri građani države u kojoj živite. Vi ste za mnoge vaše komšije sve što će oni znati o islamu i o muslimanima, ali i o našoj domovini i nama kao narodu. Zato budite svjesni tog emaneta kojeg nosite na svojim plećima. Vi ste ambasadori naše vjere, civilizacije i domovine u ovoj vašoj novoj domovini.
Zato se okitite vrlinama islamskog ahlaka, i kada se odnosite jedni prema drugima
i kada ste u interakciji sa svojim komšijama i sunarodnjacima u njemačkom društvu.
Ranije generacije nisu nikome islam omilile svojim vazovima i retoričkim raspravama o postojanju Boga, pogotovo ne jalovim raspravama o sekundarnim pravnim pitanjima. Naši dobri preci su islam predstavljali svojim djelima i postupcima, svojim islamskim ahlakom i moralom.
Husejn ibn Ali, r.a., jednom je pitao oca Aliju, r.a., o tome kako se Allahov Poslanik, a.s, ponašao u svakodnevnom kontaktu s drugim ljudima, a on mu je kazao:
”Allahov Poslanik, a.s, bio je uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub, ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, niti je bio sklon lošim postupcima. Nikoga nije sramotio, niti je bio škrtica.
Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Nikada nije očajavao, niti je gubio nadu onaj koji je od njega nešto zatražio. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče.
Tri stvari ga nisu interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i ničije mahane nije otkrivao. Govorio je samo o onome za šta se nadao sevapu. Kada bi govorio, njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava (kao da su im na glave ptice sletjele), govorili bi tek onda kada zašuti i jedni drugima nisu upadali u riječ. Kada bi jedan govorio, ostali su slušali, dok ne završi govor. Govorio bi onaj koji bi prvi uzeo riječ.
Smijao bi se onome čemu se drugi smiju, i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo je podnosio njegovu osorost u govoru i kada pita. Čak su njegovi ashabi priželjkivali da im dođe neki stranac, pa da se prema njemu odnose kako se Poslanik odnosio prema drugima.
Govorio bi im: ‘Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu’. Zahvalu je primao samo od onoga ko mu je dorastao. Ničiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu; tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.” Eto takav je bio naš uzor.
Prenosi se da je sultan Mehmed II el-Fatih podučavao svoje podanike riječima: “Čovjeku ne postavljaj pitanja koja će mu postaviti Allah dž.š.: koja ti je vjera, klanjaš li namaz, postiš li i slično, već ga pitaj ono što rob treba pitati drugog roba: jesi li gladan, treba li ti nešto, imaš li neki problem.”
Budite na usluzi ljudima, budite na pomoći drugima i vama će Uzvišeni biti na pomoći. Imajte milosti prema drugim Božijim stvorenjma, jer će se i vama smilovati Milostivi iznad sedam nebesa.
Valja nam imati na umu da drugi u nama i našim postupcima gledaju na posljednju Božiju objavu. U Kur'anu Časnom čitamo kako je Ibrahim Halil, a.s, dovio Uzvišenom riječima:
رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِلَّذِينَ كَفَرُوا وَاغْفِرْ لَنَا رَبَّنَا ۖ إِنَّكَ أَنْتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ
Ovaj ajet se može prevesti i kao: „Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za one koji ne vjeruju, i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri“. (El-Mumtehine, 5)
Zato s ovog mubarek mjesta, u ovom blagoslovljenom danu, molimo Uzvišenog da nas učini istinskim predstavnicima islama, da nas učvrsti na Njegovom putu i da nas učini uzorom drugima; da sačuva našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, naš Sandžak, ali i vaš novi dom, Njemačku i ovaj vaš mubarek džemat.
Neka nam dani koji su pred nama uliju novu nadu u svijetlu budućnost naše domovine, naroda i zajednice. Neka nas vodi uputa Milostivog i neka nam Njegov nur obasja puteve naše bolje budućnosti.
A naša zadnja dova je neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Milostivi Bože,
učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja!
Allahu Milostivi!
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
i tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!
Amin!
