HARAM NAFAKA
Već smo se u nekoliko navrata dotakli pitanja haram nafake, ali ćemo sada detaljno o tome govoriti, a posebno razmotriti pitanje gdje je mjesto haram nafake, ako smo prethodno utvrdili da nafaku isključivo određuje Bog.
Da li se i na haram način stečena nafaka onda ubraja u Odredbu, te ako ju je Bog propisao, otkud na Ahiretu pozivanje čovjeka na odgovornost za nju?
Ovo pitanje zahtijeva sveobuhvatnu analizu kako bismo bili u potpunosti upoznati sa svim detaljima, a počet ćemo sa pitanjem odakle potiče haram nafaka ili, još preciznije, koji je to motiv koji čovjeka navodi da pruži ruku za haramom. Motiv je, kao što smo već istakli, strah od siromaštva. Upravo o ovom fenomenugovori Uzvišeni Allah upozoravajući muslimane da ne dozvole mnogobošcima pristup Časnome Hramu u Meki, bez obzira što bi to rezultiralo izuzetnom ekonomskom dobiti za njih.
“O, vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadždž Časnom Hramu poslije ovogodišnjeg hadždža! A ako se bojite oskudice, pa Alah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Alah zaista sve zna i mudar je.” (Et- Tevba, 28.)
Bog, kao najbolji poznavalac ljudske prirode i njen stvoritelj, uči nas da čovjek osjeća strah od siromaštva kada se životne okolnosti u pogledu nafake poremete. On je naredio muslimanima da ne dozvole mnogobošcima posjetu Kabi u okviru mjeseci hadža, kao što su to činili svake godine do tada, iako bi im to donijelo ogromnu korist i dobit. Naime, mnogobošci su za vrijeme mjeseci hadža u Meki trgovali, kupovali i trošili ogromne svote novca, što je imalo značajnu ulogu za ukupnu ekonomiju grada tokom čitave godine.
Pa, ako bi se zabranio ulazak mušricima u Meku, presjekao bi se put stjecanja dobiti za grad. Ali, On, Uzvišeni, ulijeva smirenost u srca stanovnika Meke i daje garanciju da će im iz Svoje neizmjerne dobrote dati nafaku, bez obzira što životne okolnosti budu donijele. Međutim, da li je u srcu svakog čovjeka toliki stupanj smirenosti kada vidi da se putevi nafake zatvaraju? Da li se čovjek osjeća sigurnim? Samo oni koji vjeruju i čija se srca smiruju pred Allahom to osjećaju, dok oni čija se srca kolebaju usljed duhovne slabosti žele neki materijalni oslonac.
BRIGA ZA NAFAKOM SLABI VJEROVANJE
A ljudi čija se srca kolebaju usljed duhovne slabosti kažu: Možda će i nas Bog napustiti kao što je učinio i sa sinovima Israilovim, nakon što im je slao sa neba manu i prepelice. Ove blagodati su im kao dar Neba bile dostupne svakodnevno i u izobilju, a riječ je o mani, vrsti slatkih, sitnih plodova koji rastu na granama drveća i koji se skupljaju na plahte i čaršafe nakon što se grane zatresu. Ova vrsta slatkih plodova i danas egzistira u Iraku. Prepelice su, također, po Božijoj odredbi, svakog dana slijetale Israelćanima i oni su uživali u njihovome mesu.
Međutim, oni nisu bili spokojni ni sa ovim obiljem, pa su zbog straha od neimaštine tražili od Boga da im daruje i zemaljske plodove hrane, kako bi njiihova, inače duhovno nesigurna i nestabilna srca, bila sigurna u pogledu materijalnih dobara.
Evo šta im Allah kaže na tu reakciju:
“…Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore?…” (El-Bekara, 61.)
Strah od neimaštine proizvodi kod ljudi osjećaj da su povoljne materijalne pretpostavke života odlučujuće u pogledu nafake. Oni žive u iluzijama da je nafaka u rukama ljudi i da su je oni u stanju povećati!
Ni, Poslanik, a.s., kaže: Nepostoji način da se lukavstvom dođe do nafake i nepostoji nikakv zagovor da se čovjeksačuva od smrti!
Poruka hadisa ukazuje na to da, kakvo god čovjek lukavstvo, znanje i obmanu upotrijebio, neće ostvariti ništa više od onoga što je njegova nafaka. Također, koliko god neko činio zagovor za nekog čovjeka da mu se život produži, to se neće ni za jedan dan dogoditi. Stalna briga za osiguravanjem materijalnih stvari rezultira da ljudi smetnu s uma brojne stvari, a prva od njih je vjera. Veliki broj ljudi odbacuje postojanje Budućeg svijeta i uopće mogućnost da se takvo što dogodi, čvrsto ubijeđeni u to da su sudbina i nafaka samo u njihovim rukama.
A promotrimo li njihov život, doći ćemo do zaključka da sunemoćniuraditi i one najjednostavnije stvari, svejedno radilo se o korisnim ili štetnim za njih, pa su zato u tom kontekstu od posebnog značaja riječi Kur’ana u kojima Poslanik odbacuje mogućnost da nešto uradi mimo Allaha:
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe štetu otkloniti; biva onako kako Alah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (El-Araf, 188.)
Suštinsko pitanje u okviru ove teme je pitanje vjerovanja, jer ako prihvatiš da je sve pa i nafaka u Allahovim rukama, tvoja imovina u cjelini će biti halal. Međutim, ako budeš vjerovao da si ti isključivi faktor u postizanju nafake, onda ti šejtan otvara put u haram način stjecanja imovine. Moramo biti svjesni činjenice da je život na ovome svijetu mjesto kušnje, provjere i ispita.
Pa, ako je život na njemu u cijelosti kušnja, onda je čovjek i u pogledu nafake na ispitu. Eto, otuda se pojavi šejtan koji te pokušava zavesti nagovarajući te, recimo, na ovaj način: ovo ti je projekat života; ako ga prihvatiš bit ćeš miran ostatak života, ti i tvoja djeca. Ovo će osigurati budućnost tebi i tvojoj djeci, udaljit će te i sačuvati od siromaštva. Sve su ovo šejtanske spletke i intrige kojima te pokušava zavesti, ali je istina da je samo spas u pokornosti Allahu i da nema bereketa osim u halal nafaki. Nažalost, slabost vjere i nedostatak povjerenja i potpunog pouzdanja u Allaha navedu čovjeka u haram.
ZARADA NIJE NAFAKA
Postoji očita razlika između pojmova zarade i nafake, pa tako novac koji se stekne pod utjecajem straha od siromaštva, i to na haram, nedozvoljen način, ne može se smatrati nafakom, već samo zaradom (dobiti.) Taj novac si ti zaradio, ali se nećeš okoristiti njime. Kako? Čovjek bude u prilici da zaradi toliko novca da on premašuje njegove životne potrebe, ali se desi da ga potroši u nešto od čega nema nikakve osobne koristi.
Npr., njegovo loše društvo učini mu zanimljivim kocku i igre na sreću pa ga tamo u cijelosti potroši.Ili ga, pak, pod utjecajem prijatelja, zajedno sa svojom djecom potroši u konzumiranje opojnih droga, a što mu donese samo očitu štetu. Možda Bog učini da taj, na nedozvoljen način steče novac bude potrošen na liječenje neizlječive bolesti, pa čitav svijet obide u traženju lijeka, ali na kraju ne uspije. Putevi propadanja haramom stečene imovine su brojni, i Allah učini da se otvore svakome ko je pribjegao njenom sakupljanju na takav način.
Onda je zaključak sasvim jasan: Nema mjesta za tvrdnju da je Bog propisao nekome haram nafaku te da on nema odgovornosti za nju na onome svijetu. Onaj koji stječe novac na haram način u suštini ostvaruje samo dobit (zaradu), a ne nafaku; ta će dobit propasti i neće se uspjeti okoristiti njome.
Također, onaj ko vjeruje da nafaka nije isključivo u Božijim rukama, čini grijeh, jer živi u iluziji da sebi korist pribavlja. Ako, pak, čovjek stekne nešto na nedozvoljen način pa poslije, iz potpune svijesti o Bogu, ostavi taj stečeni haram, On će cijeneći njegovu pokornost, nadomjestiti odbačeni haram halal imovinom u istom ili sličnom omjeru. Pravilo je da će onome ko napusti haram iz ljubavi prema Bogu t< halalom biti nadoknađeno.
Uzvišeni Stvoritelj želi nam ukazati da haram imetak ne uvećava tvoju nafaku, već samo tvoje grijehe. istina je da se uvećava tvoja zarada, ali to nije isto ؛to i tvoja nafaka, koja je tebi dosuđena i ne može je niko promijeniti. A ono što si zaradio na neki način će otpasti i nećeš imati od toga nikakve koristi.
Čovjek koji svoju imovinu uvećava haramom mora biti svjestan da je stavljen na životnu ku؛nju da preko nafake propadne na ispitu. Nafaka je bila pred njim, dostupna mu na halal način, ali mu je šejtan otvorio put barama požurujući ga da je dohvati na haram način, zbog straha hoće li je imati sutra ili u budućnosti.
On je mislio da time sebi osigurava miran život, ali- daleko je to od istine!
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi
