Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao: ”Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je on otišao radi svoje potrebe. Mi smo ugledali vrapca sa dvoje ptičadi, pa smo ih uzeli, a onda je vrabac doletio i žestoko mahao krilima iznad nas. U tom trenutku vratio se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kada je to vidio upitao je: ‘Ko je rastužio ovu pticu zbog njene djece? Vratite joj njenu djecu!”’ (Dio hadisa koji bilježi Ebu Davud)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio da neko rastuži sićušnog vrapca i da mu slomi srce odvajajući ga od njegovih mladih, odnosno od njegove djece, pa šta onda reći za ljude koji na najsvirepiji način lome i kidaju srca očeva i majki u Palestini, Siriji, Iraku, Afganistanu, Burmi, Mijanmaru, ubijajući ih i odvajući od njihove djece i djecu od roditelja.
Zar su to uopće ljudi i zar oni posjeduju srce?!!
Izvor:
