Znak potpunog imana nije samo u tome da vjerujemo u Allaha, već da musliman i muslimanka vjeruju Allahu u pogledu Njegovog upravljanja kosmosom i raspoređivanjem i određivanjem ljudskih sudbina i da se iskreno i istinski u Njega pouzdaju, da u srcu osjećaju istinsko zadovoljstvo Allahovom odredbom, da su oslobođeni bilo kakve brige, tuge i očaja, te da su uvjereni u Allahove riječi: ”Moj zaštitnik je Allah, Koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine.” (El-A’raf, 196.)
Dobro promotri Allahove riječi: ”I On se o dobrima brine”, i shvatit ćeš da onaj ko je postigao stepen dobrote o kojoj govori ovaj ajet, zaslužuje da uđe pod okrilje Allahove zaštite i pomoći, sa svim onim što iz toga proizilazi, poput smirenosti srca, spokoja duše, ostvarivanja pobjede, nestanka brige i tuge, jer Uzvišeni Allah je rekao: ”I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.” (Junus, 62.-64.)
Ulaskom u okrilje Allahove zaštite vjernik i vjernica izlaze iz mraka zbunjenosti, nesigurnosti, tjeskobe i anksioznosti na svjetlo ubjeđenja, zadovoljstva i smiraja, kao što dolazi u ajetu: ”Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.” (El-Bekara, 257.)
Ulaskom u okrilje Allahove zaštite, Allah će kazniti i uništiti neprijatelje vjernika koji su pod Allahovom zaštitom, jer je On objavio: ”Zašto oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih? Njih je Allah istrijebio, a to čeka i ostale nevjernike, zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.” (Muhammed, 10.-11.)
Ulaskom u okrilje Allahove zaštite dolazi sigurna i potpuna pobjeda, na što aludira ajet: ”Samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač.” (Ali Imran, 150.) Ulaskom u okrilje Allahove zaštite vjernik i vjernica se smiruju i ohrabruju, jer ih Allah čuva i štiti i u teškoći i u lahkoći, u izobilju i u neimaštini i ubijeđeni su da im se ne može desiti ništa osim onoga što im je Allah odredio. Stoga, oni govore: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Et-Tevba, 51.)
I ne boje se prijetnji zulumćara i zločinaca, već samo kažu: ”Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah Sâm ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati.’” (Et-Tevba, 52.)
Ulaskom u okrilje Allahove zaštite, Allah čuva Svoga evliju živog i mrtvog.
Kada je halifi Omeru ibn Abdul-Azizu došla smrt, svojim sinovima nije ostavio osim nekoliko dirhema. Njegov amidžić Mesleme ibn Abdul-Melik preporučio mu je da odredi nekoga ko će se brinuti o njegovim sinovima, a Omer mu je rekao: ”Preporučujem ih Onome Koji je objavio Knjigu, On se brine o dobrima. Moji sinovi su jedna od dvije vrste ljudi: ili su od onih koji se Allaha boje, pa će im Allah dati izlaz, ili su od onih koji su zapali u grijehe, a ja neću pomoći onoga ko je neposlušan prema Allahu.”
Njegovi sinovi bili su od onih koji se Allaha boje, pa ih je Allah uzeo pod Svoju zaštitu.
Naime, prenosi Abdur-Rahman ibn Kasim ibn Muhamed ibn Ebu Bekr es-Siddik sljedeće: ”Umro je Omer ibn Abdul-Aziz i ostavio iza sebe jedanaest sinova, a njegova ostavština je iznosila sedamnaest dinara. Od toga su mu kupili ćefin za pet dinara, za dva dinara su mu kupili mjesto na mezarju, a ostalo su podijelili njegovim sinovima. Svaki od njih je dobio po devetnaest dirhema. A kada je umro Hišam ibn Abdul-Melik iza sebe je ostavio jedanaest sinova. Kad su podijelili njegovu zaostavštinu, svaki od njih je dobio po milion. Kasnije sam vidio jednog od sinova Omera ibn Abdul-Aziza kako je u jednom danu opremio stotinu konja za borbu na Allahovom putu, a vidio sam jednog od Hišamovih sinova kako mu daju milostinju.”
Dakle, ulaskom u okrilje Allahove zaštite, Allah štiti i spašava potomstvo svojih evlija kao što je spasio djecu Omera ibn Abdul-Aziza, kao što je spasio blago pod zidinima koje je pripadalo dvojici dječaka, jetima, koji se spominju u suri El-Kehf, a čiji otac je bio dobar.
A oni koji mimo Allaha uzimaju sebi zaštitnike, Allahov odgovor njima je sljedeći: ”Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?” (En-Nisa’, 138.-139.) Zatim: ”Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: ‘Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.’ A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.” (El-Ma’ida, 52.)
Oni su poput čovjeka koji u pustinji skapava od žeđi, pa mu se u jednom trenutku učini da je u pustinjskoj dolini ugledao izvor čija se voda zrcali na suncu. Međutim, kada je došao do tog mjesta shvatio je da je to bila samo optička varka i fatamorgana. Šejtan mu je to uljepšao i prikazao kao vodu, ali vodi tu ni traga nije bilo.
Onaj ko je Allaha uzeo za zaštitnika, on je sigurni pobednik, a onaj ko je šejtane uzeo za zaštitnike, on je sigurni gubitnik i stradalnik.
Uzvišeni Allah je objavio: ”Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!” (Ali Imran, 160.)
