Čovjek se od šejtana može zaštititi na tri jednostavna načina……
1. Konstantnim spominjanjem Uzvišenog Allaha. Uzvišeni veli: „Doista se srca smiruju kada se Allah spo¬mene.“ Također kaže: „Spomenite vi Mene, pa ću i Ja vas spomenuti.“
Ibn Abbas je rekao: “Šejtan čuči pored čovjekovog srca. Ako čovjek spomene Allaha, šejtan se izgubi, a ako bude nemaran, šejtan mu došaptava.”
Čovjek se šejtana može spasiti jedino spominjanjem Allaha. Zikr je najbolje utvrđenje i oružje vjernika. To je žudnja Allahovih dobrih robova, tvrđava pobožnjaka i sablja onih koji su Allaha spoznali. Ko puno Allaha spominje biti će mu dovoljno, bit će zaštićen. A ko se okrene od sjećanja i spominjanja Allaha, krenuo je šejtanovim stopama i podlegao njegovim varkama i metodama.2. Abdest. Šejtan dolazi samo ukaljanim i stalno prljavim ljudima. Njegovo stanište su prljava i porušena mjesta i srca koja nisu spoznala Gospodara nebesa i Zemlje. Šejtan žudi za prljavštinom, voli je i lijepi se za prljave. Ko redovno bude pod abdestom, zaštitio se od šejtana. Većina onih koji su pogođeni šejtanovim dodirom i utjecajem su prljavi ljudi. Šejtan se prilijepi uz njih jer je on bio od džinna, ali se ogriješio o zapovijed Gospodara svoga.3. Dobro društvo. Tvoji prijatelji su dobri i čestiti ljudi, oni koji obavljaju namaze, uče Kuran, posjećuju džamiju, slijede sunnet. Takvi ljudi se bore protiv šejtana i pomoći će i tebi u toj borbi. “Vuk jede ovcu koja se odvoji od stada.” Danas se udružuju zločinačke bande, staju u zasjedu dobrim Allahovim robovima i na putu vjerovjesnika i poslanika. Takvi će te odvratiti od tvog Puta, ibadeta i volje, a ono što posjeduješ kod Uzvišenog, zamijeniti Njegovom srdžbom, prijezirom i prokletstvom. Alija ibn Ebi Talih je rekao: “Nagomilajte zaliha dobrog društva na ovom i Budućem svijetu.” “Dobro na dunjaluku, ali zašto na Ahiretu?” – upitali su. Odgovorio je: “Zar Uzvišeni ne kaže: ‘Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati nepijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.’“ (Ez-Zuhruf, 67.)Autor: dr. Aid el-Karni
