Porijeklo hadisa
Prenose ga Buharija, Muslim i Ebu Davud, od Seida b. Zejda, radijallahu anhu.
Povod nastanka
Ebu Davud je zabilježio izjavu od Urveta da je rekao: ”Pričao mi je Ebu Seid el-Hudri da su se dvojica ljudi posvađali zvog neke zemlje. Jedan je zasadio palme u zemlju svog susjeda. Pošto je Poslanik ispitao slučaj presudio je u korist stvarnog vlasnika i tom prilikom rekao prednji hadis.”
U vrijeme Muhammeda, alejhis-selam, pa i ranije nije bio poznat pojam ”državna imovina”, jednostavno ko je mogao pripremiti određeno zemljište za sjetvu ili palmovik za hurme ili drvarenje, postajao je vlasnikom zemlje. Međutim, pošto se povećavao broj stanovnika, ljudi su osjećali potrebu za većom količinom usjeva i palmovika, pa je dolazilo do određenih nesporazuma i Poslanik je prihvatio staro nepisano pravilo da ko obradi zemlju postaje njen vlasnik. U vrijeme Omerovog hilafeta, sva zemlja koja bi se uzimala od pobijeđenih neprijatelja davala bi se borcima kao ratni plijen ili da se davala starim vlasnicima pod određenim uslovima. O navedenom imamo svjedočenje pouzdanih prenosilaca Vjerovjesnikovog hadisa. Zejd b. Esleme od svog oca pripovjeda: ”Omer, radijallahu anhu, kazao je: ”Da nije kasnijih muslimana podijelio bih odmah svako osvojeno naselje onima koji imaju pravo na ratnu dobit, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, podijelio Hajber.”
(Buharija)
Omer je također, rekao i ovo: ”Ko oživi zemlju mrtvulju, ona je njegova”, a u drugoj predaji od Amra b. Avfa stoji: ”Osim ako je već u zakonskom pravu korištenja i ne postoji u njoj kakvo pravo na sadnicu kakvog sadioca.” (Buharija)
Mrtva zemlja je ona koja nije u nečijem vlasništvu, niti je obrađena, nije pašnjak ili šuma, nije u blizini naselja ili nečije kuće. A napuštena zemlja je ona što se nalazi u blizini naselja i služi svakome da napase stoku. Ako neko tu zemlju ili dio te zemlje kultivira, ona postaje njegovo vlasništvo. Mrtva zemlja se oživljava krčenjem, sijanjem određenih usjeva, sađenjem voća, ograđivanjem ogradom, bilo da se radi o zidu ili nekim direcima, zatim čuvanjem tog zemljišta od upotrebe drugih.
Hadise koje smo citirali kao i praksa halife Omera zorno pokazuju kako je još u to vrijeme podsticana privatna inicijativa, što je i u našem vremenu itekako aktuelno.
