U nastavku spomenut ćemo najbitnije stavke islamskog vjerovanja i postulate u koje vjeruje svako onaj ko se naziva muslimanom. Vjerovanje jednog muslimana (iman) podrazumjeva da čovjek obožava samo jednog i jedinog Stvoritelja, čije je vlastito ime Allah, i koga isključivo treba obožavati i kome se na svemu treba zahvaljivati. Po islamskom vjerovanju Bog je jedan i on nema sudruga. Nema porodicu kao što je imaju ljudi i neovisan je od bilo koga. Njemu niko nije ravan i On nije ničemu sličan. On je oduvijek i zauvijek. On je apsolutni Vladar kosmosa (nebesa) i Zemlje. On daje život i smrt. Njegova vjera koju je spustio na Zemlju i koju su slijedili svi vjerovjesnici i poslanici jedna je.
Muslimani vjeruju u postojanje anđela (meleka). Oni su nevidljiva duhovna bića stvorena od svjetlosti i imaju različita zaduženja. Oni ne jedu, ne piju, ne spavaju i nemaju bračnih potreba, jer su bespolna bića. Njihov broj zna samo Allah. Pored meleka postoje i džini kao duhovna bića koja su stvorena od plamena vatre. Oni imaju zaduženja i slične potrebe kao i ljudi. I oni su dužni da slijede Božiju knjigu i da žive po Božijim uputama. Ima ih muških i ženskih. Imaju svoje zajednice i svoj sistem života koji je nama ljudima nepoznat. Džini su za ljude nevidljivi. Postoje džini muslimani i džini nevjernici koje zovemo šejtanima (đavolima).
Slijedeći temelj u koji muslimani vjeruju jeste činjenica da su postojale ranije knjige, tj Božije objave date odabranim poslanicima koje muslimani priznaju i vjeruju u njihovo objavljivanje. Znamo za suhufe (listove) date nekim poslanicima, te Zebur dat Davudu, Tevrat dat Musau, Indžil dat Isau i Kur’an dat Muhammedu, mir Božiji s njima. U tim knjigama dati su vjerozakoni za određene narode kojima su bivali objavljivani. Kur’an je zakonik za sve ljude od Muhammeda pa sve do Sudnjeg dana. Bog traži da svi ljudi vjeruju i slijede Kur’an ukoliko žele biti spašeni na budućem svijetu.
Četvrti temelj govori o Božijim vjerovjesnicima i poslanicima čiji tačan broj zna samo Onaj koji ih je poslao (Allah). Vjerovjesnici i poslanici su ljudi koje je Svevišnji Bog birao iz različitih naroda i preko njih je slao svoj vjerozakon i svoje upute za sretan život ljudima na Zemlji. Prvi čovjek na svijetu je ujedno bio i prvi vjerovjesnik. Nakon njega Svemogući je narodima poslije slao različite poslanike od kojih neke poimenično spominje i u Kur’anu. Tih poimenično spomenutih poslanika ima 25 i o njima nam je putem Kur’ana Bog kazao ponešto. O drugim poslanicima i vjerovjesnicima ne znamo skoro ništa, ali vjerujemo u njihove poslanice i priznajemo njihovo postojanje.
Peti detalj koji je bitno spomenuti kada govorimo o načelima i temeljima islamskog vjerovanja vezuje se za vjerovanje u Sudnji dan. To podrazumijeva vjerovanje da nakon smrti postoji zagrobni život (berzah) u kome postoje nagrade i kazne. Nakon berzaha dolazi proživljenje i sakupljanje ljudi na Sudnjem danu kada će Svevišnji Tvorac svima po pravdi presuditi. Onaj kome se Bog smiluje i kome oprosti, te onaj ko bude imao iskreno vjerovanje i dobra djela bit će nagrađen vječnim džennetom (rajom). Međutim, onaj ko bude nevjernik i veliki griješnik, te nezahvalnik i poricatelj, zaslužuje Božiju kaznu, odnosno džehennem (pakao). U pakao mogu dospjeti i muslimani ukoliko su bili veliki griješnici. U paklu će biti dok ne iskuse kaznu za sve velike grijehe nakon čega će biti okupani u ”Rijeci života” i bit će uvedeni u raj, jer su priznavali na ovome svijetu Allaha za Gospodara i činili su dobra djela. Stepeni stanovnika dženneta i stanovnika džehennema su različiti. Oni koji budu imali više dobrih djela zaslužuju veće džennetske deredže (stepenove i uživanja), kao i oni koji budu osorni nevjernici i zulumćari zaslužuju i teže paklene patnje. U sklopu ovog vjerovanja spominje se i prelazak ljudi preko Sirat ćuprije, te mnoštvo drugih različitih detalja koji se spominju i vezuju za stanovnike dženneta, ali i za stanovnike džehennema. Potpuniji opis Sudnjega dana i vječnog života spomenut je u Kur’anu i u mnoštvu izreka poslanika Muhammeda, mir Božiji s njim. Onaj ko kaže da vjeruje u jednog jedinog Boga on mora vjerovati i u Sudnji dan i u sve druge teološke postulate koji se vezuju za islamsko vjerovanje.
I na samom kraju bitno je spomenuti pojam sudbine, odnosno vjerovanje u Božije određene (predznanje i predodređenje). To podrazumijeva da vjerujemo da je Bog još davno u ”PLOČI POMNO ČUVANOJ” na osnovu svoje svemoći, znanja i mudrosti zapisao sve ono što će se dešavati na nebesima i na Zemlji.
Sve ovo naprijed navedeno sačinjava vjerovanje jednog muslimana i smatra se ”jednom cjelinom” u koju nema nikakve sumnje i u koju svi muslimani vjeruju bez potrebe da ulaze u detalje i da pokušavaju tumačiti određena vjerovanja po svom navođenju i na osnovu svojih pretpostavki. Muslimani to ne rade. Oni u sve navedeno vjeruju onako kako je spomenuto i ne pokušavaju to dokučiti svojim ljudskim ograničenim razumom. Ukoliko neki detalj ne mogu u potpunosti shvatiti oni ga ne odbacuju već u njega vjeruju i detalje o njegovoj ”potpunosti” prepuštaju Uzvišenom Gospodaru.
Reci: JA VJERUJEM U ALLAHA, i ustraj na tome!
