Slabost imana ima brojne uzroke, od kojih su neki ujedno i njegova manifestacija, kao što su činjenje grijeha i zauzetost dunjalukom, a ovdje ćemo spomenuti još neke.
Odsustvo iz sredine u kojoj vlada imanska atmosfera duže vrijeme. Duža odsustva iz imanske sredine uzrokuju slabljenje imana. Tako čovjek, koji duže vrijeme bude odsutan od svoje braće u vjeri, zbog putovanja, posla i tome slično, ne bude u imanskoj atmosferi, čiji mu je hlad pružao svoje blagodati i odakle je svoje srce napajao energijom. Vjernik, kao pojedinac, slab je, ali sa svojom braćom je snažan. Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Braća po vjeri su nam vrijednija od naših porodica. Porodice nas podsjećaju na dunjaluk, a braća nas podsjećaju na Ahiret.” Udaljavanje od braće, ako potraje, donosi samoću, koja se poslije pretvori u bježanje od takve imanske atmosfere, koja srce čini surovim i tamnim i u njemu se gasi svjetlo imana. To objašnjava izopačenje koje se dešava kod nekih koji putuju ili se sele radi posla i studiranja.
Nepostojanje društva sa lijepim uzorom. Čovjek koji se poduči pred dobrim uzornim učiteljem, okoristit će se njegovim znanjem, dobrim djelom i snagom imana. S njim će se sprijateljiti i poprimiti dio njegovog znanja i lijepih osobina, ali ako se od njega odvoji na neko vrijeme, osjetit će hladnoću u svom srcu. Zato su ashabi, po preseljenju Poslanika, alejhi selam, na Ahiret, rekli: “Naša srca su zastranila.” Zatim ih je obuzela samoća jer njihovog učitelja, odgajatelja i uzora za kojim su se povodili više nije bilo. U nekim predajama su opisani kao “stado u tamnoj i kišnoj noći.” Međutim, Poslanik, alejhi selam, iza sebe je ostavio “brda”, gdje ga je svaki od njih mogao naslijediti, pa su jedni drugima postali uzor. Dok, danas, musliman najviše treba uzora za kojim će se povoditi u svojoj blizini.
Neproučavanje šerijatskih nauka, neiščitavanje knjiga čestitih prethodnika i onih koje oživljuju iman u srcima. Ima knjiga koje u srcu bude iman i pokreću skrivene motive za njime u duši. Prvenstevno Kur’an i Sunnet, a zatim i djela alima koji prefinjeno obrađuju teme, koje omekšavaju i raznježuju srce i teme iz islamskog vjerovanja. Posebno negativne posljedice ovog faktora primjetne su na onima koji pridaju pažnju studijama oblasti, nastalim na neislamskim principima (filozofija, sociologija, psihologija…) Ovim ne želimo umanjiti vrijednost spomenutih oblasti duha, već samo upozoriti one koji zanemaruju i rijetko čitaju knjige tefsira i sunneta koje učvršćuju vezu između čovjeka i njegova Gospodara. Isti slučaj je i sa onima koji čitaju izmišljenje priče i bajke, ljubavne romane i prate beskorisne vijesti sa filmske i sportske scene po raznim časopisima i novinama.
Boravak u sredini koja je ogrezla u grijehu. U njoj se pojedini hvale počinjenim grijehom, drugi pjevuše novu hit-pjesmu, sljedećeg nalazimo kako se odaje pušenju i drogi, neko prelistava časopise pornografije dok je proklinjanje, psovka, vrijeđanje, ogovaranje i prenošenje tuđih riječi posvuda rašireno. Pojedine sredine nas samo vezuju i podsjećaju na dunjaluk, a to je slika naše svakodnevnice. Problemi vezani za posao, životni standard, trgovinu, položaj, udarne su teme koje zaokupljaju pojedinca u društvu. Bestidna muzika, filmovi nedoličnog sadržaja, zabranjeno okupljanje žena i muškaraca na jednom mjestu… Ovakva sredina umrtvljuje već i onako bolesno srce, u što nema sumnje.
Zaokupljenost dunjalukom. Srce postane robom dunjaluka, a Vjerovjesnik, alejhi selam, rekao je: „Jadan li je rob dinara i rob dirhema!“[1] Na drugom mjestu stoji: “Zaista je dovoljno svakom od vas na dunjaluku kao potreba putnika.“[2] tj. nešto malo čime se dostiže željeni cilj. Danas je veoma raširena materijalna pohlepa i požuda za gomilanjem prolaznih dobara ovoga svijeta. To predstavlja krajnje ciljeve kod mnogih ljudi do kojih se nastoji doći, a ovo je potvrda riječi Allahovog Poslanika: “Allah je rekao: ’Mi smo dali imetak da bi se namaz obavljao i zekat dijelio, kada bi sin Ademov (čovjek) imao jednu dolinu zlata poželio bi da ima i drugu, a kada bi mu i druga bila data poželio bi da ima i treću. Njegov stomak može samo prašina napuniti.’ Zatim će Allah oprostiti onome ko se pokaje.“[3]
Zauzetost imetkom i porodicom. Allah kaže: “Znajte da su vam imeci vaši i djeca vaša iskušenje.”[4] “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude, žene, sinovi, gomile zlata i srebra, obilježeni konji, stoka i usjevi. To su užici ovozemljaskog života. A kod Allaha je najljepše mjesto povratka.”[5] Prevelika ljubav i zauzetost prije svega porodicom a zatim imetkom, ružna je i pokuđena ako se nađe ispred pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku. Ako ta ljubav i obuzetost bude potpomagala i podsticala na pokornost Allahu Uzvišenom, ona je lijepa i pohvaljena.
Većina ljudi pada u grijeh baveći se svojim ženama i djecom, što nije od pokornosti Allahu. Pa na primjer, kada otac odluči da izađe u džihad, dođe mu šejtan i stane ga odvraćati, govoreći: Zar hoćeš da pogineš, a djecu kao jetime ostaviš?! pa se ne odazove zovu džihada. Ili, čovjek naumi da udijeli od imetka na Allahovome putu, pa mu šejtan priđe i podsjeti ga na porodicu, pa ovaj kaže: “Moja djeca su preča tom imetku; potreban im je poslije moje smrti.” Na taj način škrtari od udjeljivanja na Allahovom putu. Ne želimo kazati da treba napustiti brak, podizanje nove generacije i njihovog odgoja, već želimo upozoriti na obuzetost njima koja vodi u haram.
Vjerovjesnik, alejhi selam, je podsticao na ograničavanje u imetku na nužne potrebe, bez pretjerivanja koje će odvratiti od sjećanja na Allaha, pa je rekao: “Teško onima koji sabiru gomile blaga, osim onih koji urade s njim ovako“[6] pa je rukama pokazao na sve četiri strane, tj. daju ga u sadaku i za dobrobit muslimana.
Nada u dugi život. Uzvišeni Allah je rekao: „Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znat će oni!“[7] Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: “Najviše se za vas bojim da ćete slijediti svoje strasti i nadati se u dugi život. Slijeđenje strasti odvraća od istine, a s nadom u dugi život se zaboravlja Ahiret.”[8]
Još je preneseno: „Četvero donosi nesreću: oko koje ne suzi, tvrdo srce, nada u dug život i težnja za dunjalukom.“ I: „Nada u dug život donosi ljenost u ibadetima, odlaganje tevbe, pohlepu za dunjalukom, zaborav Ahireta, surovost u srcu, jer ono se raznježuje i čisti podsjećanjem na smrt i kabur, nagradu i kaznu, i na prizore Sudnjeg dana. Onaj koji se nada smrti, malo za dunjalukom brine, srce mu se osvijetli, jer kada se sjeti smrti preda se ibadetu.“[9]
Pretjerivanje u jelu i spavanju, beskorisnim sijelima i praznoj priči. Pretjeranost u jelu zaglupljuje čovjeka, postaje trom i lijen u ibadetu Milostivom i otvara vrata na koja šejtan prilazi čovjeku, kao što je rečeno: “Ko mnogo jede, mnogo pije, pa mnogo i spava, pa tako propusti veliku nagradu.” Pretjerivanje u govoru čini srce tvrdim, a stalna sijela sputavaju od svođenja računa sa sobom i osamostaljivanja radi čišćenja duše i preispitivanja. Pretjerano smijanje uništava živost srca i umrtvljuje ga. Vrijeme koje nije ispunjeno pokornošću Allahu proizvodi hladnoću srca, kojemu ne pomažu prijetnje Kur’ana ni imanski savjeti.
Uzroci slabosti imana su mnogobrojni. Teško ih je sve pobrojati, ali na osnovu spomenutih, možemo prepoznati i ostale. Razumni će to u sebi otkriti. Allaha molimo da očisti naša srca i sačuva nas zla naših duša.
Iz knjige: Pojava slabljenja imana: simptomi, uzroci i liječenje (Zahiretu da’fi-l-iman)
Autor: Muhammed Salih el-Munedždžid
_______________
[1] Buharija, 2730.
[2] Sahih el-džami’, 2384.
[3] Ahmed, Musned, 5/219 Sahih el-džami’, 1781.
[4] El Enfal, 28
[5] Ali Imran, 14
[6] Ibn Madže, 4129.
[7] El-Hidžr, 3.
[9] Feth el-Bari, 11/237.
