Post je drevna praksa za koju se zna da je zdrava i za tijelo i za dušu. To je ustaljeni obred u brojnim kulturama i različitim religijama poznat još od prvih vremena koje je historija zabilježila. U islamu post jezički znači dobrovoljno suzdržavanje od jela, pića i seksualnih odnosa u periodu od pojave zore, pa do zalaska sunca, tokom cijelog mjeseca ramazana. Ipak, stvarni cilj posta daleko je iznad toga. Pored ovih fizičkih zahtjeva, učenja Kur’ana i sunneta o ramazanskom postu u sebi nose vrijedne duhovne lekcije, intelektualne spoznaje, socijalne i humanitarne ciljeve, kao i edukativne i moralne vrijednosti.
Ramazanski post predstavlja jedan od pet stubova islama. Naređen je druge godine po Hidžri, što znači dvije godine nakon što se Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, preselio iz Meke u Medinu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
“O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 183.)
U ovom ajetu možemo jasno vidjeti glavni cilj posta,.a to je bogobojaznost. Post je, dakle, lijek za patnje duše. Vrijeme posta je vrijeme približavanja Uzvišenom Allahu, čišćenja duše od grijeha, a organizma od toksičnih tvari, te pronalazak puta povratka ka svome Stvoritelju – Svemogućem Allahu.
Post i duhovne koristi
Duhovne lekcije, koje se tokom posta mogu naučiti, neizbrojive su. Ramazan nas uči iskrenoj, pravoj ljubavi prema Uzvišenom Allahu, jermi sve radimo samo u Njegovo ime. Uzvišeni Allah u hadisi-kudsiju kaže: “Sva djela pripadaju čovjeku, izuzev posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.’’
Post je lekcija strpljivosti i samokontrole. On disciplinira tijelo dajući razumu kontrolu nad fizičkim željama i strastima, gradeći snažnu volju i posvećenost. Post oslobađa dušu od robovanja ovozemaljskim stvarima, što je u životu od vitalne važnosti kako bi ponovo uspostavio kontrolu nad tijelom, zadobio dignitet, slobodu i potpuni mir sa Stvoriteljem, samim sobom i cijelim univerzumom.
U knjizi ‘Islam in focus’ naglašene su još neke duhovne osobine posta kojeg praktikuju muslimani.[1] Tokom ramazanskih dana, niko osim Uzvišenog Allaha ne može vidjeti hoćemo li krišom otići u kuhinju i pojesti zalogaj ili dva najdražeg nam kolača; međutim, mi to ipak ne činimo. Čak ni mala djeca, koja tek počinju postiti, nikada to ne čine. Ovo je test i trening naše svijesti i volje, našeg samopoštovanja i moralnog digniteta. Ramazanski post poboljšava naše ekonomske sposobnosti, uči nas prilagodljivosti, strpljivosti i suzdržanosti. Tokom ramazana učimo se da odgodimo svoje obroke i svedemo ih na svega dva obroka na dan, prilikom kojih konzumiramo manje količine hrane i, u konačnici, trošimo manje vremena, truda i novca na namirnice i pripremanje hrane. Makar bismo tako trebali raditi!
Post je, također, lekcija samoodricanja, koja u nama pobuđuje osjećaj saosjećanja spram siromašnih i onih manje sretnih od nas. On jača porodične veze i budi osjećaj društvene pripadnosti. Tokom ramazana, od vjernika se traži da čuvaju rodbinske veze tako što će okupiti članove porodice na iftaru. To se proširuje i na dalje članove porodice, prijatelje i komšije, a, ako to je moguće, može se poslati iftar i daljim komšijama i siromašnim. Na ovaj način post nas podsjeća na Allahove bezbrojne blagodati, podstičući nas da budemo skromni, zahvalni i zadovoljni. Zejd ibn Halid el-Džuheni prenosi da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Ko pripremi iftar postaču, ima istu nagradu kao i on, s tim što to nimalo ne umanjuje nagradu postača.”
Post u islamu ne podrazumijeva izolovanje od društva i društvenog života. Naprotiv, muslimani trebaju održavati svoju normalnu dnevnu rutinu, uključujući posao, vježbanje, ispite i sastanke. Međutim, treba se izdvojiti dodatno vrijeme za pročišćavanje duše putem učenja Kur’ana i spominjanja Uzvišenog Allaha (zikr). Također, treba uložiti dodatni napor da se ojačaju društvene veze i razvije pravi duh zajedništva i bratstva. Tokom ramazana trebamo tražiti one koji su u nekoj potrebi i udjeljivati im milostinju. Ibn Abbas, r. a., prenosi da je ”Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio najdarežljiviji od svih ljudi, a bio je još darežljiviji tokom ramazana, kada ga je posjećivao Džibril, a. s., svake noći i kada je učio Kur’an s njim. Tokom ovog perioda, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi kišu.”[2]
Islamski način posta prava je lekcija za moralnost i etiku; on širi duh opraštanja. Mir, kojeg postač postiže sa svojim Stvoriteljem i svojom dušom, proteže se na sve oko njega, povećava osjećaj tolerancije prema drugima i donosi osjećaj harmonije i mirnog suživota. Etička učenja Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u pogledu ramazanskog posta također naglašavaju važnost čuvanja naših osjetila: čuvanje očiju (pogleda) od gledanja u bilo kakav grješni čin ili događaj, ušiju od slušanja i jezik od izgovaranja bilo kakvih ružnih riječi ili ogovaranja. U isto vrijeme moramo čuvati i druge dijelove tijela: čuvati ruke od činjenja loših djela, noge od odlaženja na mjesta gdje se čine grijesi i, povrh svega, on nas je učio da kontrolišemo svoj temperament. Ehu Hurejre, r. a., prenosi da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Ako se osoba ne odrekne loših djela i ružnih postupaka, pa, zaista, Allahu ne treba njeno odricanje hrane i pića.”[3] On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također je rekao i sljedeće: ”Neki postači od svoga posta nemaju ništa osim gladi i žeđi.”
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također nas je. poučio: ”Šejtan kola ljudskim tijelom poput krvi, pa stijesnite mu puteve postom.”[4]
Držanjem stomaka praznim mi odmaramo cijeli organizam, što nam, naravno, pomaže da razbistrimo misli i okrijepimo dušu. Suzdržavanje od jela nije lahko, ali će to, ako se prakticira, osloboditi um i pomoći u razvijanju koncentracije i mudrosti tako što ćemo imati vremena da se koncentrišemo na duhovnu dimenziju, na hranu za dušu: namaze, dove, spominjanje Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana.
Post i fizičke koristi
Pored različitih duhovnih koristi posta, novija istraživanja pokazuju i njegove pozitivne učinke na fizičko zdravlje. U djelu Poslanikova medicina,Zehebi navodi da je stomak ”leglo bolesti”. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svojim je sljedbenicima poručio: ”Post je Džennet.” Ovo se može protumačiti kao pokazatelj da suzdržavanje od jela, pića i seksualnih aktivnosti ima, kako trenutačne, tako i dugoročne koristi. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
” … A znajte, bolje vam je da postite!” (El-Bekare, 184.)
Post omogućava probavnom sistemu da se odmori i čini da se tijelo osjeća lakšim. Energija, koja se inače potroši na probavu i apsorpciju hrane, bit će preusmjerena na odstranjivanje toksičnih (otrovnih) tvari iz tijela, na obnavljanje tkiva i liječenje organizma.
U knjizi ‘Natural Alternatives to Antibiotics’ Leon Chaitow preporučuje post, koji je učinkovit način da se imunološki sistem osvježi i potpuno obnovi. On tvrdi da post poboljšava aktivnost vitalnih dijelova tjelesnog odbrambenog mehanizma. Tokom posta znatno se pojačava sposobnost limfocita i drugih krvnih ćelija da se suprotstave svakom napadu bakterija, a pošto je nivo slobodnih radikala u tijelu znatno smanjen zbog umanjenog uzimanja hrane, aktivnost antioksidanta usmjerava se na bolju zaštitu ćelija. Iz svega ovoga vidimo mudrost Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savjeta: ”Nemojte prisiljavati bolesnike da jedu i piju, Allah njih hrani i daje im potrebnu vodu.”
Pored ovoga, post daje priliku stomaku i crijevima da obnove unutrašnje ćelije sluznice, jer se probavljujuće tvari veoma malo luče tokom dana. Post također pojačava sposobnost detoksifikacije ćelija jetre, a pročišćava i bubrege, debelo crijevo i krv. On dalje pomaže protiv gojaznosti i u otklanjanju viška vode iz organizma, a otklanja i višak masnoće iz krvi, na taj način odstranjujući toksine topive u mastima kao što su pesticidi ili metaboliti lijekova.
Allah, Uzvišeni i Milostivi, prilagodio je ljudsko tijelo da se nosi sa teškim, ali korisnim procesom posta. U knjizi ‘Journey of Faith through the Human Body’, dr. Hamid Muhammed objašnjava prirodne promjene koje se dešavaju u tijelu tokom prilagođavanja ramazanskom postu. Ove promjene uključuju i smanjenu aktivnost hormona thyroxina, pa se smanjuje i količina energije potrebne postaču da obavi dnevne funkcije, što ga čini manje sklonim umoru. Pored ovoga, otkriveno je da je nivo šećera u krvi konstantan tokom posta i da je lučenje inzulina kontrolirano, što je od suštinske važnosti za opskrbu mozga glukozom, neophodnom za mentalnu koncentraciju i optimalno funkcionisanje mozga.
U knjizi ‘Islam, the Physician of Modern Diseases, Sami Mosuli’ ukazuje na utjecaj autosugestije i inspiracije, koje se postižu kroz vjeru, predanost i ljubav prema Bogu, na fiziološke promjene u organizmu, što rezultira smanjenim osjećajem gladi i žeđi tokom posta. Ova autosugestija može biti snažnija od poruka neurotransmitera koje stomaku šalje hipotalamus u mozgu kako bi se pojavio osjećaj gladi i kako bi on tražio hranu. Umjesto toga, organizam se okreće ka pohranjenim količinama glikogena i depoima masti, uzimajući energiju iz njih.
