Počeo sam sa učenjem hifza samo zato što sam se htio oženiti djevojku koja je bila veoma religiozna (da mi Allah oprosti). Moja jedina namjera je bila da postanem hafiz i impresioniram tu djevojku, kako bi ona prihvatila moj prijedlog za brak. Htio sam je i prije zaprositi, ali kad bi joj neko spomenuo tu temu ona bi odgovorila: “Želim se udati samo za muškarca koji je hafiz Kur’ana”. Ja nisam bio ni blizu tome. Prije sam čitao Kur’an ali nikad mi nije palo na pamet da ga memorišem i da budem hafiz. Niko iz moje uže i šire porodice nije bio hafiz. Znači to je bilo nešto novo za mene. Wallahi, kada sam ovu djevojku upoznao na fakultetu bila je posebna. Subhanallah, njen ahlak,maniri, ponašanje… Nikad nisam vidio nekog poput nje. Došla bi u veoma skromnoj odjeći, nazvala selam svima u čitaonici, sjela sama za sto i radila svoj posao. Bila je voma pristojna.
Počela je sezona ispita. Ja sam spremao ispit i ostao do kasno u čitaonici, i ona je bila tamo. Otišao sam do nje i nazvao joj selam, odgovorila je. Zatim sam je upitao da li mogu sjesti i učiti zajedno sa njom. Wallahi, sve što je rekla bilo je: “ Ako Vam treba pomoć ovo su moje bilješke one će vam više pomoći nego ja. Možete ih kopirati.” Nisam znao šta da kažem. Da li je to značilo da mogu sjesti ili je ona mislila otići?
Drugi dan došao sam da joj vratim bilješke, rekla je: “Izvinjavam se zbog svog ponašanja od neki dan, ali ne želim biti prijatelj i raditi bespotrebno sa momcima”.
Kako je to rekla moja želja da bude moja supruga bila je još veća. Nisam bio hafiz, ali, elhamdulillah, redovno sam klanjao i bio sam religiozan, ali ne onoliko koliko je ona bila. Na neki način udaljio sam se od nje. Na posljednjoj godini fakulteta radili smo seminarski rad u istoj grupi. Počeo sam više sa njom komunicirati, ali kada sam pokušao ući u razgovor o nečemu drugom mimo seminarskog ona bi prebacivala temu ili samo otišla.
Tada sam znao da moram nešto uraditi. Odlučio sam da je pitam je li zainteresovana za moju ponudu koja se tiče braka. Na moje pitanje njen odgovor je bio “Moj uslov je samo da bude hafiz Kur’ana”. Te riječi su odzvanjale u mojoj glavi. Kao da sad ponovo to čujem. Znao sam da su mi šanse male skoro nikakve.
Dani su prolazili, došao je Ramazan. Ispričao sam jednom šejhu svoju priču, on je rekao: “Možda je ovo Allahov način da te približi Kur’anu, memoriši Kur’an samo radi Allaha, i vidjećeš kako On olakšava situaciju. Pa makar to bio i samo jedan džuz” Poslušao sam šejha, sredio sam svoj tedžvid i počeo ići na njegove časove hifza. Brzo sam memorisao nove strnice, uživao sam u tome.
Jedan dan kada sam bio na fakultetu spomenuo sam da sam počeo učiti hifz, pored nas je bila i ona sa prijateljicom. Njena prijateljica je bila šokirana, rekla je kako želim biti hafiz samo zbog djevojke. Nasmijao sam se i odgovorio “Krenuo sam zbog nje, ali sad učim samo radi Allaha”. Elhamdulillah za 2 godine postao sam hafiz. Nikad nisam sreo ni vidio djevojku kao što je bila ona. Nikad je upotpunosti nisam zaboravio. Otkako sam je posljednji put vidio prošlo je skoro pa dvije godine. Znao sam da nemam šanse i prihvatio sam to kao Allahovo određenje. Nisam joj se više ni nadao.
Kada sam dobio ozbiljan posao mama je počela sa pitanjima vezanim za brak. Odgovorio sam joj kako bih mi bilo drago da se oženim sa djevojkom koja se i njoj sviđa. Rekla je: “Postoji jedna fina porodica, praktikuju vjeru, mašallah. Šta misliš?” Pristao sam da se upoznam sa njima. Kada smo došli…ŠOK, to je bila ona. Oboje smo bili iznenađeni. Teško mi je bilo da povjerujem da to nije san. Pogledajte kako djeluje Allahova odredba. Ovdje prekidam svoju priču- imali smo divno vjenčanje.
Završit ću sa riječima svog šejha: “ Vidi, završio si hifz, promijenio si nijjet radi Allaha. Naučio si biti spreman prihvatiti Allahovu odredbu. Sada kada je Uzvišeni Allah to vidio….Kako da te ne nagradi?”
Osman, 2016 godina
