Tuna se jede sama, ali je i dio salata, umaka i namaza. Mogli bismo je jesti svaki dan, ali je li to sigurno? Prednosti jedenja ribe su višestruke.
“Mnoge vrste ribe, uključujući tunu, spadaju u zdravu hranu i pružaju nam hranjive tvari, poput omega-3 masnih kiselina, željeza i proteina”, kaže dr. Kelly Johnson-Arbor za Best Life te napominje da su sve te hranjive tvari bitne za razvoj mozga i zdravlje u cjelini.
Međutim, riba može sadržavati živu, koja je otrovna za ljude.
“Riba se prirodno može kontaminirati živom kroz okoliš ili kroz industrijske procese”, objašnjava dr. Johnson-Arbor.
Naime, kada živa uđe u vodene tokove, riba je konzumira i tako se ona akumulira u hranidbenom lancu. Veće ribe, uključujući tunu, sabljarku i morske pse, vjerojatnije će sadržavati više razine žive nego manje ribe.
“Živa koja se nalazi u ribi obično je metil-živa, organski oblik žive. Ona je snažan neurotoksin koji može uzrokovati oštećenje mozga u razvoju kod fetusa, dojenčadi i djece”, nastavlja doktorica te stoga preporučuje trudnicama i ženama koje pokušavaju zatrudnjeti, kao i dojiljama, bebama i djeci, da ograniče konzumaciju ribe koja može sadržavati živu, što se odnosi i na tunu.
“Malo je vjerovatno da će odrasli koji konzumiraju tunu ili drugu ribu s visokim sadržajem žive razviti simptome trovanja živom. Također je malo vjerovatno da će povremena konzumacija veće od preporučene količine tune, što je dva do tri obroka sedmično, dovesti do štetnih zdravstvenih učinaka kod zdravih odraslih osoba”, tvrdi doktorica.
Ipak, živa je otrovna i predstavlja ozbiljan problem za ranjive grupe ljudi.
“Kod djece, dojenčadi, ali i kod fetusa, izloženost velikim količinama metil-žive može dovesti do kašnjenja u razvoju, problema s pamćenjem i učenjem ili do drugih znakova i simptoma oštećenja mozga. Ove nuspojave mogu se pojaviti i kod djece čiji su majke bile izložene metil-živi tokom trudnoće, čak i kada su majke asimptomatične”, poručila je dr. Johnson-Arbor.
