Jeste li se ikada zapitala što djeca nasljeđuju od mame, a što od tate? Genetičarka Dana Bresesette je izdvojila tri osobine koje djeca najčešće nasljeđuju od oca.
Zanimljivo je razmišljati šta su djeca naslijedila od mame, a šta od tate. Mnogi od nas misle da je sve 50:50 kada je u pitanju genetika, pri čemu svaki roditelj daje svom djetetu jednaku količinu gena ili različitih osobina, ali genetika ne funkcioniše na taj način, piše 24sata.hr.
Genetičarka Dana Bresesette sa Univerziteta Feniks ističe da postoji 60 posto veća šansa da naslijedite „aktivne“ osobine od svog oca jer priroda ima tendenciju da izrazi ove gene.
Bresesette je izdvojila tri osobine koje djeca najčešće nasljeđuju od oca, iako to nije pravilo.
Spol djeteta
Ako tata ikada bude razočaran što nema dječaka ili djevojčicu, on je “najodgovorniji”. Muškarci daju Y hromozome dječacima, a X hromozome djevojčicama. Naučnici ističu da će muški X hromozom i ženski X hromozom dati djevojčicu, a muški Y hromozom i ženski X hromozom dječaka.
Istraživači su otkrili da je rodni odnos u porodici pratio očevu, a ne majčinu stranu. Na primjer, ako je čovjek imao više braće, veća je vjerovatnoća da će mu djeca biti dečaci, a ako je imao više sestara, veća je vjerovatnoća da će imati kćerke. Studija je pokazala da to nije tačno za žene.
Visina
Fizički izgled najviše zavisi od tatinih gena i nije previše orijentisan na mamine gene. Postoji najmanje 700 genetskih varijacija koje su odgovorne za određivanje visine i iako ova karakteristika ima veze i sa majčinim i sa očevim genima, postoje dokazi koji sugerišu da geni oca igraju veću ulogu. Zato dobro pogledajte tatu da biste saznali da li će dijete biti visoko ili nisko kada poraste.
Mentalno zdravlje
Stariji očevi mogu da prenesu mutirane gene na svoju djecu, što onda dovodi do mentalnih bolesti ili problema mentalnog zdravlja (hiperaktivnost, bipolarni poremećaj…). Djeca rođena od roditelja starijih od 45 godina također mogu da imaju veće šanse da imaju smetnje u učenju ili depresivne sklonosti.
Međutim, nedavna istraživanja su pokazala da genetski uticaj na mentalne poremećaje može biti slabiji nego što se ranije mislilo. Mentalni poremećaji imaju neke veze sa genetikom, ali oni čine samo 10 do 20 posto ukupne kombinacije faktora.
