Postoje li određeno vrijeme i mjesto u kojima Uvišeni Allah ne odbija dovu onoga koji Ga moli?” U nekim kudsi-hadisima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, navode se određena vremena i mjesta u kojima Svemilosni Allah ne odbija dove. Sto se tiče vremena, zadnja trećina noći ima posebnu vrijednost, obilate darove i nadahnuća, kao i period pred samu zoru, nakon obavljenog noćnog namaza. Od odabranih noći u kojima se dova prima, najznamenitije je Lejletul- kadr. Dova postača je primljena nakon iftara – završetka posta, jer se navodi da u tom času između dove postača i Uzvišenog Allaha nema nikakvog zastora, niti prepreke. Kad rob zamoli i zatraži neko dobro između ezana i ikameta – i tu molbu Uzvišeni Allah će uslišati. Toliko o vremenima uslišane dove. U pogledu mjesta u kojima se dova prima, kako se navodi u pouzdanim predajama, na prvom mjestu spomenut ćemo časna i posebno odabrana mjesta kojima je Uzvišeni Allah dao epitet svetosti, kao što su: Mesdžidul-haram, džamija Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u Medini i Mesdžidul-aksa’ (džamija u Jerusalimu). Zatim, tu su i mnoga druga mjesta među kojima se posebno ističu sve džamije kao Allahove kuće u kojima se slavi i veliča Njegovo ime.
Međutim, svi hadisi, koji ukazuju na posebnost vremena ili mjesta, kao jednog od uvjeta za uslišanje dove kod Allaha, prihvaćeni su od strane ljudi bukvalno, a ne suštinski i onako kako bi trebalo. Zašto to govorimo? Iz razloga što smo, ako svedemo uslišanje dove samo na ta mjesta i vremena, nesvjesno ograničili Allahovo htijenje i moć da radi šta želi i kada to On, Uzvišeni, hoće.
Ako ustvrdimo da se dova prima samo u Mes- džidul-haramu ili u Poslanikovoj džamiji u Medini, u tom slučaju smo ograničili Allahovo prisustvo na jednu lokaciju, a On je prisutan na svakom mjestu i u svakom vremenu. Uzvišeni Allah će čuti tvoj poziv i dovu ma gdje ti bio, bez obzira na to da li Ga dozivao iz časne Kabe, Poslanikove džamije, Pariza ili Londona. On je prisutan na svakom mjestu. Darivanje na jednom mjestu je isto kao i darivanje na drugom. Cijela zemaljska kugla podjednako je obuhvaćena nebeskim darovima i nema nikakve razlike između jednog podneblja i drugog. Ono što uslovljava dovu, njeno uslišanje ili odbijanje, jesu pokornost ili neposluh roba prema Uzvišenom Allahu. Što je rob bliži Uzvišenom Allahu svojim dobrim djelima i halal-zaradom, time je njegova dova bliža uslišanju. S druge strane, što je rob dalji od Uzvišenog Allaha zbog svojih grijeha i neobazrivosti prema halalu i haramu, time je njegova dova dalja od uslišanja.
Čak i kada se analitički obazremo na hadise koji daju određenu prednost nekim mjestima i vremenima u pogledu uslišavanja dove, zapravo se radi o tome da su to vremena i mjesta u kojima je čovjek čiste misli, pribran, daleko od dunjaluka i zaokupljenosti njime i u takvim okolnostima ne pomišlja na grijeh, već postiže veću predanost i iskrenost u obraćanju Uzvišenom Allahu, pa zbog tih činilaca njegova dova biva primljena, a ne samo zbog posebnosti vremena ili mjesta u kojem se nalazi. Kao da se vjerniku u takvom stanju, kroz navedene hadise, govori da tada uputi dovu, jer je blizu Allaha i Njegove milosti, sve njegovo djelovanje i razmišljanje okupirano je zikrom i veličanjem Allaha, pa su i Allahova milost, dobrota i nadahnuće u tim momentima najizraženije i najveće prema njemu.
Predočimo sebi prizor vjernika koji moli u zadnjoj trećini noći, dok većina ljudi spava, jer je san tada najljepši; noć je sve zaodjenuta, vladaju potpuna tišina i mir, ne čuju se nikakvi uznemiravajući zvuci, buka ili galama, sve je utihnulo. Čak i najveći razvratnici, koji su noć provodili u grijehu, u zadnjoj trećini noći osjećaju umor i pospanost, pa i oni žure svojim domovima da utonu u san i odmore se, ali vjernik tada ustaje, budi se, prekida slatki san, uzima abdest, klanja namaz, a zatim doziva i moli svoga Gospodara. Šta budni i ibadetom zaokupljeni, koje Uzvišeni Allah najviše voli, mogu dobiti na dar od Gospodara svemira u tim trenucima?! On im daje bez mjere, obilato, sve što im treba, tražili to oni ili ne, obasipa ih blagoslovom, milošću i drugim dobrima koje samo oni kod Njega zaslužuju.
Istina koju mnogi previđaju u pogledu dove jeste ta da se ona ne vezuje za mjesto i vrijeme, već njeno uslišanje kod Boga ovisi o osobi koja moli, o njenim djelima, odnosu prema haramu i njenoj bliskosti ili udaljenosti od Uzvišenog Allaha. U predanju od Enesa ibn Malika, r. a., navodi se da se on obratio Poslaniku, sallallahu ‘alejhive sellem: ”O Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da budem od onih čija se dova uslišava”, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na te riječi uzvratio: ”O Enese, neka tvoja zarada bude čista (halal), dova će ti biti uslišana, jer doista samo jedan zalogaj harama kojeg čovjek stavi u svoja usta sprečava uslišanje njegove dove četrdeset dana.”
Kako će dovačovjekabiti uslišana ako su i njegova hrana, i njegovo piće, i njegova odjeća stečeni na nedopušten, nepravedan i haram-način? U hadisu se navodi: ”Neki čovjek je toliko dugo putovao da mu je kosu prekrila prašina, a odjeća se već bila zaprljala, pa je dizao svoje ruke ka nebu, moleći: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ – ali, njegova hrana je bila haram, njegovo piće je bilo haram, njegova odjeća je bila haram i zadojen je haramom, pa kako danjegova dova bude primljena?!”
U drugoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”U Džennet neće ući tijelo othranjeno haramom.”
