Niti jedno povrće nije kao krumpir. Jednako je fin u kuhanom, pečenom ili prženom obliku. Ova skromna namirnica imala je važnu ulogu u povijesti čovječanstva spašavajući svijet od gladi tijekom ratova, ali i u područjima loših klimatskih uvjeta. Prvi su ga počeli uzgajati Indijanci iz Perua prije više od 4000 godina. S obzirom da je krumpir lako i jeftino uzgajati, on pripada skupini ekološki čistih namirnica.
Može se uzgajati i u područjima loših klimatskih uvjeta. Sadrži više kalija od banana, više iskoristivog željeza od drugog povrća i manje kalorija od kruha, tjestenine i riže. Ova višegodišnja zeljasta biljka na naše je prostore došla u 18. stoljeću.
Treba napomenuti da su svi dijelovi krumpira, osim gomolja, otrovni. Sirovi gomolj sadrži oko 75% vode, 18,2% škroba, 2% bjelančevina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti, 0,2% kiselina.
Voli lakša, rastresita tla
Za uzgoj krumpira najbolji su izbor lakša tla koja su rastresita i vrlo propusna (pjeskovito humusna i pjeskovito ilovasta). Tlo bi trebalo biti mrvičaste strukture s pH vrijednosti od 5,4 - 6,5. Potrebno je dobro ga obraditi krajem ljeta ili početkom jeseni i to zaoravanjem predusjeva na dubinu 15 - 20cm. Količina dušika, fosfora i kalija dodaje se po potrebi, ovisno o želji prinosa i kvalitete.
Podsjetimo, biljka krumpira ima različite zahtjeve prema pojednim gnojivima, mineralnim elementima, tijekom vegetacije. Krumpir ima velike zahtjeve što se tiče kalija, odnosno veliki je potrošač ovog elementa. Četiri kilograma krumpira iznese iz zemljišta 20g dušika, 45g kalija, 10g fosfora, manje količine bakra, bora, mangana.
Zašto i kada se zagrće krumpir?
Prekomjerno gnojene biljke krumpira podložnije su napadu štetnika i uzročnika bolesti, a gomolji brže propadaju.
Sadi se do kraja travnja
Optimalno vrijeme za sadnju krumpira je od sredine ožujka do kraja travnja, a optimalna temperatura od 6 - 8°C, dok je za rast gomolja potrebna nešto viša, od 17 - 20°C. Sadnja se obavlja na način da se zdravi, neoštećeni, proklijali gomolji stavljaju u roviće ili redove.
Također, gomolji se mogu prerezati tako da na svakom bude 2 - 3 okca. Komadi se sade u redovima u razmaku oko 20cm, dok bi međuredni razmak trebao iznositi oko 30cm. Za pravilan uzgoj i kvalitetan prinos potrebno je osigurati dovoljne količine vode jer uslijed nedostatka dolazi do smanjenja prinosa.
Upute za rezanje krumpira prije sadnje
Provođenjem međuredne kultivacije održava se rahlost tla i povoljni vodozračni odnosi, uz to uništava se i korov. Prvu kultivaciju potrebno je provesti odmah nakon nicanja.
Kada biljka dosegne visinu od 20cm, potrebno ju je ogrnuti zemljom kako bi se omogućilo dovoljno prostora za rast gomolja.
Štetnici krumpira
Najčešći štetnici koji napadaju krumpir jesu krumpirova zlatica koja iz tla izlazi kada temperatura tla na dubini 10 cm dosegne temperaturu od 14°C. Izlaskom iz tla, polaže jaja na unutarnju stranu listova i na taj način se proširi po cijelom nasadu. Čim primjetite ličinke ovog štetnika potrebno je odstraniti listove krumpira i uništiti ih.
Suzbijanje krumpirove zlatice - kemijski, otopinama, biološki
Osim zlatice, krumpir napadaju i puževi. Prirodan način suzbijanja puževa provodi se na način da se mjesta koja oni napadnu, zaliju talogom kave, ali u umjerenim količinama kako se ne bi povećala kiselost tla. Osim taloga, napadnuta mjesta moguće je posipati kamenim brašnom.
Vađenje mladog krumpira se obavlja kada krumpir procvjeta, a onoga za skladištenje kada se gomolji počnu lako odvajati od stolona i kada im koža postane toliko čvrsta da se ne može lako oguliti. Vađenje u vrtu obavlja se motikom, plugom, ponekad i frezom, zatim se pokupi sa zemlje, razvrsta i sprema u vreće ili plastične gajbice.
Krumpir je neizostavan sastojak raznih variva i umaka, dodaje se jelima kako bi ih obogatio ili zgusnuo. Poslužuje se uz meso, ribu, plodove mora ili u kombinaciji s drugim povrćem.
