Čudim se onima koji kažu da se životinja vremenom razvijala i postala takvom kakva jeste, da joj je izrasla gista dlaka u hladnim predjelima ili se prilagodila boji bilja kako bi se sakrila od neprijatelja…
Sve slične stvari daje Uzvišeni Allah kome hoće kako bi sačuvao život od izumiranja. Što se samih životinja tiče, one nemaju razum niti sposobnost mišljenja niti su kadre unapređivati način svoga življenja, jer je Allah, Slavljen neka je, time odlikovao samo čovjeka. Samo njemu je otkrio kako će oplemenjivati Zemlju i kako će postići civilizacijski napredak.
Kada ljudski um nije u stanju razumjeti i protumačiti civilizaciju prethodnika i dalje je razvijati, on počinje nazadovati i postaje nemoćan razumjeti Allahove tajne u svijetu.
Ovdje dolazimo do jednog pitanja koje se ponekad nameće. To je pitanje mogućnosti da se životinje dresiraju da čine određene pokrete, što neki koriste kao argument kojim nas žele navesti da vjerujemo kako je posrijedi postojanje razuma kod životinja. Takvima ćemo kazati da to nije tačno jer se ti pokreti uglavnom temelje na instiktu. Naime, kada se životinja trenira da čini neki pokret, ona ili biva za to nagrađena pa joj se da hrana ili biva kažnjena ukoliko ne napravi taj pokret.
Životinja, dakle, čini pokrete koji se od nje traže zahvaljujući instiktu, koji može biti potaknut glađu: životinja zna da će poslije izvršene naredbe dobiti hranu, ili može biti potaknut strahom od bola koji će uslijediti ako ne izvrši ono što joj se naredi. Dakle, to su radnje koje se temelje na instiktu, a ne na razumu. Da se temelje na razumu, životinje bi bile u stanju da ih prenesu svojim potomcima, međutim, one to ne mogu. Nije nam poznato da je neki lav, majmun ili konj podučio svoje mladunče akrobatskim pokretima koje ove životinje izvode u cirkusu. Treba znati da je Uzvišeni Allah odredio kakva će biti Ademova misija prije nego ga je i stvorio:
“A kad Gospodar tvoj reče melekima: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.”[1]
SMISAO ČOVJEKOVA NAMJESNIŠTVA NA ZEMLJI (HILAFET)
Alah, dž.š., dao je čovjeku da bude namjesnik na Zemlji, i time potčinio ostale vrste na Zemlji da mu služe. Kada kažemo vrste na Zemlji mislimo na: neživu materiju, biljke, životinje i čovjeka. Neživa materija jeste ono za šta kažemo da ne osjeća niti se kreće, što je viđenje stvari koje se temelji na izvanjskim pokazateljima i koje u obzir uzima elementarnu karakteristiku biljnog svijeta, a to je rast.
Znamo da i koraljni grebeni u moru imaju osobinu rasta, a to je prva karakteristika biljnog svijeta, koji se odlikuje time što raste, diše i dr. Međutim, biljke nemaju sposobnost da osjećaju i da se kreću, što je primarna osobina životinjskog svijeta. No, postoje i neke vrste biljaka koje se kreću kada ih dodirnemo, kao što je takozvana ‘stidna dama’, ili neke druge biljke koje se nalaze u tropskim šumama čije sc grane pokrenu ako se dodirnu.
Životinjska vrsta kao primarnu odliku ima to da se krećei osjeća, ali joj je uskraćcn razum. Neke najnaprednije životinje, kao što su majmuii posjeduju određene, jedva primjetne naznake razmišljanja koje im pomažu da učine određene radnje.
Ljudska vrsta kao primarnu odliku ima razum, pomoću kojega se razlikuje od ostalih Allahovih stvorenja. Pomoću razuma čovjek ostvaruje napredak tako što svaka generacija koristi civilizacijska dostignuća prethodne generacije, razvija ih i ostavlja u naslijeđe generaciji koja slijedi. Kako vrijeme odmiče civilizacijski napredak doživljava brže i više skokove, jer smjenom generacija uvećeva se naše civilizacijsko naslijeđe na osnovu kojega gradimo naš napredak.
Uzvišeni Allah uspostavio je principe ljepote u svijetu, a to su principi bez kojih život nije valjan. Jedan od tih principa jeste da življenje na ovom svijetu nije ispravno ukoliko se čovjek ne hrani onim što stekne svojim radom. Tako Resululiah, s.a.v.s., kaže: “Niko neće pojesti ništa bolje od onoga što sam zaradi.” Božiji poslanik Davud hranio se onim što je zarađivao vlastitim rukama.
Islam ne odobrava da se ljudima daje nagrada koja im ne pripada. Tako se kaže da kada ne bi bilo nikakvog posla koji bi trebalo obaviti, onda bi ljudima trebalo dati da kopaju bunar, pa da ga onda zatrpaju.
El-Bekare, 30.
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: “Dobro i zlo”
