Na temelju predočenog, zaključujemo da postoje pojave i stvorenja s kojima nas Uzvišeni Allah nije upoznao, niti je učinio sposobnim razum da pronikne u taj nevidljivi svijet. O tom svijetu, neophodno je, dakle, da prihvatimo ono čemu nas je podučio Allah Uzvišeni, Koji je to stvorio, i isključivo On poznaje sistem po kojem taj svijet funkcionira. U tom kontekstu, u Kur’anu se navodi sljedeći ajet:
“Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.” (EI-Kehf, 18.)
Iz ajeta zaključujemo da je proces stvaranja nebesa, Zemlje i čovjeka tajna i nepoznanica za nas, stoga niko nema pravo otvarati raspravu u tim, zaključenim stvarima, jer nas na taj način odvodi od istine.
Pa, ukoliko počne neko raspravljati o sistemu po kojem djeluju džini i meleki, te otvarati rasprave o stvaranju svijeta i čovjeka, a sve to protivno onome što nas je Uzvišeni o tome obavijestio, treba samo zatražiti da nam predoči argumente u prilog održivosti svojih “tvrdnji”.
Zato, ukoliko to budu samo pretpostavke i nagađanja, to treba u potpunosti odbaciti, a ako bude riječ o teoriji, koja ima materijalni dokaz, onda to treba uzeti u obzir i razmotriti.
Nekada, da bi dokazali održivost neke teorije, ljudi se koriste i lažnim argumentima. Tako su naučnici sa Univeziteta “Kalifornija” u Sjedinjenim Američkim Državama, prije nekoliko godina, objavili da su pronašli nedostajuću kariku u lancu koja “dokazuje” da čovjek vuče svoje korijene od majmuna. A kada im je postavljeno pitanje šta je njihov dokaz u prilog tome, rekli su da su prilikom iskopavanja pronašli lobanju koja je ljudska, ali je njena vilica majmunska. Također, objavili su da su pronašli lobanju majmuna, koja sadrži u sebi vilicu čoZAeka. Pa su, tako, ovi naučnici tvrdili da su “otkrili” jedinu neotkrivenu kariku u lancu koja potvrđuje Darvinovu teoriju evolucije. U javnosti je objavljena i vijest da je ove lobanje spomenuti univerzitet otkupio od jednog naučnika, geologa, po cijeni od deset miliona dolara.
Međutim, kada su ove lobanje od meritornih stručnjaka stavljene na ozbiljnu naučnu analizu, najvećeg nivoa, otkrivena je prevara. Ispostavilo se da je spomenuti naučnik, geolog, s velikom preciznošću, uspio spojiti lobanju čovjeka i vilicu majmuna, kao i lobanju majmuna i vilicu čovjeka, a što u svojoj prvoj analizi Kalifornijski univerzitet nije uspio otkriti.
Prema tome, ovaj predočeni materijalni dokaz u prilog održivosti Darvinove teorije evolucije suprotstavljen je kur’anskoj verziji stvaranja čovjeka.
Dakle, bila je riječ o lažnom argumentu koji je pripremio spretni varalica, a čiji je cilj bio prevariti cjelokupno čovječanstvo.
A kada bi se razum povinovao i pokorio pred onim što je kazao Uzvišeni Allah u vezi s navedenim temama, mnogo bi sebi olakšao i rasteretio se brige oko istraživanja koje, na kraju, neće donijeti nikakav rezultat.
Sva istraživanja izvan okvira materije predstavljaju samo obična nagađanja koja ne posjeduju čvrste argumente, pa nas i ne mogu odvesti do istine.
Postojanje i znanje
Uzvišeni Allah, kao Stvoritelj univerzuma, neke je pojave u njemu učinio pojavnim i dostupnim, dok je druge učinio skrivenim i nedostupnim.
Svi ljudi na Zemlji, bez izuzetka, susreću se svakodnevno s ovim vidljivim pojavama koje zdrav razum ne može negirati i polemizirati u vezi s njima.
Međutim, nevidljive pojave i stvari, koje imaju neku svoju ulogu i važnost, ne možemo otkriti bez Allahove dozvole.
Ako bismo željeli objasniti značenje ovih nepoznatih, skrivenih pojava, poslužit ćemo se sljedećim primjerom: očito je da postoji velika razlika između postojanja neke pojave i potpune spoznaje o njoj, pa tako određena pojava može postojati i imati utjecaja na naš život, a da mi nismo u stanju otkriti to. Štaviše, mi često negiramo uopće postojanje nečega, iako nam je Uzvišeni dao veliki broj dokaza u prilog činjenici da nepostojanje spoznaje o određenoj pojavi ne znači apriori da ona i ne postoji.
Razmislimo li pak o dometima na polju ljudske kulture i civilizacije, pronaći ćemo mnogo dokaza u prilog održivosti naprijed navedene tvrdnje. U suštini, cjelokupno ljudsko saznanje i otkrića na polju nauke pokazuju nam da su te novootkrivene pojave postojale odvajkada, a da su one postale čovjeku općepoznate i upotrebljive tek nakon što su otkrivene.
Možda su bakterije, ta sićušna stvorenja, koja napadaju organizam čovjeka, usljed čega on slabi, dobija povišenu temperaturu, pojavljuju se otekline na njegovom tijelu, mijenja se boja njegove kože, i on osjeća veliki bol, najjednostavniji primjer za to.
Sve ove promjene inicira to jedno sićušno, neprimjetno stvorenje, koje egzistira u univerzumu.
Pitanje, na koje tražimo sada odgovor, glasi: da li su virusi i bakterije stvorenja koja egzistiraju od modernog doba, ili su ona prisutna od postanka svijeta?
Naravno, ona su postojala od početka života na Zemlji, ali mi nismo otkrili njihovo postojanje, pa su tako djelovala na organizam čovjeka, koji je nekoć mislio da je slabost njegovog organizma posljedica zlih duhova koji su ušli u njega, a ne posljedica ulaska bakterija i virusa, što će tek kasnije otkriti. U prošlosti, čovjek se pokušao riješiti tih zlih duhova udaranjem štapom po tijelu i na druge načine. Potom nam je Uzvišeni Allah otkrio svijet virusa, pa smo saznali o ovim stvorenjima više informacija, kao naprimjer da imaju svoj životni vijek, da se povećava njihov broj razmnožavanjem, kao i to da je moguće boriti se protiv njih upotrebom nekih vrsta lijekova.
Tako na polju medicine postoje brojne knjige o mikrobima i njihovom životu, a to otvara prostor za pitanje: da li su oni postojali i ranije, prije nego što smo mi došli do otkrića da postoje? Da li su ova stvorenja izvršavala svoju funkciju i prije nego što smo ih mi otkrili?
Odgovor je, naravno, potvrdan na oba, ova pitanja.
Nemogućnost naše spoznaje o ovim i brojnim, drugim stvorenjima ne znači da ona nisu postojala i da nisu vršila funkciju za koju su stvorena. Isto tako, sadržaj jedne kapi krvi, koja sadrži crvena i bijela krvna zrnca, te desetine drugih sastojaka, nije bio u domenu našega znanja.
Pa i kapljica vode, stavljena pod mikroskop, otkriva različite vrste života u njoj, koje ranije nismo primjećivali, niti bilo šta o njima znali.
