Sestro, pažljivo biraj svoj uzor!

Danas je posebno izazovno vrijeme prepuno poroka i negativnih reklama. Sve više su društvene mreže preplavljene slikama našminkanih, utegnutih i zavodničkih žena koje nažalost prikazuju ženski rod u onom najmračnijem svijetlu, ženu kao objekat koji se nudi i reklamira sa njenim samo površnim svojstvima- vanjskim izgledom. Žalosno je što je ta negativnost uzela maha i kod sestara sa hidžabom koje se nažalost po malo čemu razlikuju od onih bez hidžaba.


Koliko to ima štetnosti za same djevojke, ali i za mladiće, kao i za cijelo islamsko društvo, o tome je zaista teško govoriti. Također, koliko samo grijeha djevojka koja objavi svoju sliku zarađuje svaki dan, sve dok njena slika stoji na društvenim mrežama i sve dok u njoj uživaju muškarci koji je zapravo nemaju pravo gledati. Koliko je smutnje nanešeno brakovima čiji sebeb razdora su nerijetko bili profili na drušrtvenim mrežama, kontakti sa nepoznatim i oženjenim muškarcima i mnoštvo posljedica koje izgledaju toliko bezazlene.

Draga sestro,

Molim te, duboko razmisli o svemu. Svi smo griješili nekada ili griješimo sada. Moj savjet je prije svega usmjeren na mene lično, pa tek onda na tebe. Budimo načisto same sa sobom. Odlučimo se o svojim prioritetima, izaberimo svoj životni put, izaberimo svoj životni uzor. Ne dozvolimo sebi da se ugledajući u nekoga ko je skrenuo sa puta svrstamo u istu grupu. Ko nam zaista treba biti uzor?

Zar ćemo pored Majki vjernika, Poslanikovih kćerki, ashabijki, uzeti za uzor neku nepoznatu djevojku koja ima mnogo lajkova na svojim slikama? Zar uopće treba jednoj vjernici biti važno da objavi svoju sliku na društvenoj mreži i zaradi dosta lajkova? Šta imamo od toga na ovom i na budućem svijetu, osim negativnih posljedica? Da li bismo mogle zamisliti danas jednu ashabijku, ili Poslanikovu kćerku ili suprugu, euzubillah, na društvenoj mreži kako objavljuje svoje zavodničke fotografije i prikuplja mnoštvo lajkova? Ili svejedno, jednog ashaba? Može li nam ta slika uopće doći pred oči? Ako uistinu ne može, zašto se onda ugledamo u nepoznate ličnosti a ostavljamo najbolje uzore?

Zašto nam je važno da zadobijemo pažnju prolaznih robova, a zaboravljamo da ako Allah sa nama nije zadovoljan, niko nam ne može pomoći. Trudimo se da se Njemu dopadamo svojim djelima, i da On sa nama bude zadovoljan. Tako mi Allaha, nije mi cilj nikoga povrijediti, niti nekoga potcijeniti. Ali zaista imam osjećaj da je među nama jako mala svijest o štetnosti koja se pojavila, o smutnji koja je najavljena hadisom kao predznak Sudnjeg dana, da će ući u svaku arapsku i nearapsku kuću, a Allah najbolje zna.

Koliko su samo produktivnije bile generacije muslimana čiji život je bio usmjeren na činjenje dobra, na doprinos društvu i zajednici. Koliko je samo divan primjer Aiša r.a. koja je prenijela neizmjerno blago hadisa na buduće generacije muslimana… Koliko su samo prve generacije Ummeta ulagale truda u uljepšavanju svog ahlaka, u upotpunjavanju svoga znanja… Ako promijenimo i koliko trun u svome životu radi Allaha, naći ćemo na vagi dobrih dijela, inšaAllah.

Gospodaru naš, učini nas od onih koji svoj uzor traže u istinskim vjernicima. Učini nas od onih koji se natječu u dobru a čuvaju zla. Sačuvaj nas i naše porodice smutnje. Sačuvaj nas želje da se svidimo Tvojim robovima a da pritom zaboravimo Tebe. Amin.