Nakon napornog dana liježeš navečer u svoju toplu postelju da spavaš i da se odmoriš za sutrašnji dan. Liježeš u miru i sigurnosti, i ne pomišljajući na to koliko ljudī u tim trenucima, u nekim drugim dijelovima svijeta, živi u strahu da će ih neko ubiti, mučiti, odvesti u zatvor ili logor. Ležiš u postelji, bez bolova u tijelu, pored toliko bolesti koje postoje na svijetu, i polahko toneš u blaženi san. Kakav je musibet kada se ne može zaspati, znaju oni koji noćima satima leže i prevrću se u krevetu ili ne mogu nikako zaspati bez tableta za spavanje.
Međutim, ti nemaš takvih problema, blaženo si zaspao i u tim trenucima prestaješ i disati. Ne, ne, čak i kad spavaš, a da se nešto ne naprežeš ili imaš poseban aparat za disanje, tj. nesvjesno dišeš, u tvoje tijelo ulazi kiseonik kroz tvoja usta i nos, koji dolazi do pluća, a dalje se preko krvi širi do ćelija u tvom tijelu. Zapitaš li se ikad odakle zrak/kiseonik u ovolikom obimu na ovom svijetu, jer bez njega ne bismo mogli izdržati minut-dva?
U svakom slučaju, soba ti je puna kisika, a tvoje tijelo, tvoji unutrašnji organi, bez imalo tvog utjecaja, rade svoj posao, srce pumpa krv, želudac i crijeva vare hranu, zatim tvoja jetra prihvata hranu svarenu u crijevima i u nizu hemijskih procesa nastavlja dalje da je prerađuje, zatim vrši skladištenje hranjivih materija i neutralizovanje štetnih, tvoji bubrezi filtriraju krv, izdvajaju i uklanjaju štetne supstance, a u isto vrijeme osiguravaju da vitalni elementi opstaju i hrane tijelo….
I tako, dok ti ugodno spavaš, ovi i mnogi drugi organi u tvom tijelu obavljaju niz funkcija. Nakon određenog broja sati, zvoni ti alarm za buđenje, budiš se i otvaraš oči (zamisli samo na trenutak da nemaš vid, koji bi to musibet bio za tebe). Ustaješ iz kreveta i praviš prve korake prema kupatilu… Jesi li ikad razmislio koja je blagodat da možeš ustati i hodati, da ne moraš čekati da te neko podigne iz postelje?
Obično poslije noćnog spavanja u tijelu se nakupe supstance koje se trebaju izbaciti iz tijela preko vršenja male ili velike nužde. Stvari koje rutinski radimo, a da i ne razmišljamo o tome, ali da li si ikad pomislio na one ljude koji sa ogromnom poteškoćom obavljaju ove stvari? Poslije obavljene nužde sām se očistiš, a znaj da ima jako mnogo ljudi koji trebaju pomoć drugih ljudi da bi to uradili. Možeš li se zamisliti da te neko drugi čisti poslije obavljanja nužde? Poslije toga otvaramo česmu i iz nje u izobilju dolazi tekućina koja nam je ugodna i prijatna za piće, a njome i se peremo/čistimo. Odakle dolazi toliko ova tekućina bez prestanka, a milijarde ljudi je na svijetu neprestano koriste?
Poslije odlazimo do kuhinje i otvaramo frižider, a u njemu toliko namirnica da ne znaš šta ćeš uzeti za doručak. Stvari koje su nekad bile samo sjemenke, Neko je učinio da se razviju, narastu i sada su završile u tvom frižideru tebi na izbor (razne žitarice, voće i povrće), zatim mlijeko, mesni proizvodi i sl. Spremiš sebi doručak i svojim rukama počinjes jesti… Koliko ljudi ne može jesti dok ih neko drugi ne počne hraniti?
Jesi li ikad razmišljao da su tvoji prednji zubi tanki, da bi mogao kidati hranu njima, a kutnjaci su deblji da njima možeš žvakati hranu? I jesi li uopće razmišljao kako bi jeo da nemaš zube u ustima? Kada si unio zalogaj hrane u usta osjećas lijepi ukus, ali i lijepi miris hrane koja je ispred tebe. Zamisli koji bi musibet bio da izgubiš čulo mirisa i ukusa i da čitav život tako jedeš hranu, ali da ne osjećaš nikakvu slast prilikom toga – šta god da jedeš ništa ne osjećaš.
Tu u kuhinji za stolom zajedno s tobom sjede i neki članovi tvoje porodice i ugodno pričate. Jesi li ikad razmišljao kakva je blagodat ljudima da mogu govoriti jedni s drugima? Iz tvojih usta izlaze neki zvukovi, koje ti uobličiš kako želiš i koji ti služe da izraziš svoje osjećaje ili misli, i ti zvukovi dolaze do članova tvoje porodice, odnosno do dijelova tijela koje mi zovemo uši, i oni u njima imaju neke “aparate” koji šalju te informacije u njihov mozak i oni onda znaju šta si ti imao u svom srcu i umu. Zatim oni isto tako proizvedu neke zvukove, tj. govor koji dolazi do tvojih ušiju i nakon tih zvukova (riječi) ti razumiješ šta od tebe želi osoba koja sjedi preko puta tebe…
_____________________
Ovo je samo djelić, možda naprvu i banalnih stvari koje radimo i o kojima i ne razmišljamo, a samo da jednu od njih izgubimo život bi nam se potpuno promijenio i postao bi nam mnogo, mnogo teži (recimo da čovjek izgubi vid ili sluh, da se ne može kretati, da nema vode ili hrane itd.). Jesmo li mi uopće svjesni ovih i mnogih drugih blagodati koje nam je Uzvišeni podario, a kamoli da se Uzvišenom zahvaljujemo na njima?
”I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Kur’an: Ibrahim, 34)
________
Jednom čovjeku rekli su da im pokaže jedan dokaz da Allah postoji, a on im je odgovorio: “Dajte vi meni samo jedan dokaz da Allah ne postoji. Sve, ama baš sve ukazuje na Allaha.” I zaista, pogledajte oko sebe, zaista sve ukazuje na to da je ovo Allahovo djelo i da je nemoguće da je sve ovako skladno nastalo samo od sebe.
Video možete pogledati i OVDJE
