Radujte se Kur’anu: Lijep život

.
„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih na najljepši način za ono što su činili!“ (En-Nahl, 97)

Onome ko čini dobro – tj. dobra djela, a dobra djela su samo ona koja su učinjena u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva; djela u kojima nema strasti niti pretvaranja, a strast (heva) je ono što je vezano za nefs (nisku dušu, ego, jastvo), a pretvaranje (rijaluk) je ono što je vezano za stvorenja; bio muškarac ili žena – Naglašena je i svaka žena vjernica kako neko ne bi pomislio da je riječ o specifikaciji muškaraca. Znači, obećanje koje će uslijediti odnosi se jednakobi na muškarce i na žene; a vjernik je – jer djela nevjernika nemaju vrijednost i oni neće imati nagradu. Najviše što ih može zadesiti za njihova djela jeste određeno olakšanje kazne.

 

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uzvišeni Allah će narediti da darežljivog nevjernika stave u Džehennem, a potom će meleku čuvaru Džehennema reći: ‘Kažnjavaj ga, ali mu olakšavaj kaznu shodno njegovoj darežljivosti koju je činio na dunjaluku!’“ Ovako se navodi u Semerkandijevom tefsiru. Pojačanje ovog hadisa nalazimo u predaji vezanoj za Mi’radž, u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao u vatri jednog čovjeka koji se nalazi u izvjesnoj bašči i koga vatra ne dotiče. Džibril je tada rekao: „Ovo je Hatem-i Tajj. Allah je od njega otklonio džehennemsku kaznu zbog njegove prevelike darežljivosti.“ Ta predaja se nalazi u knjizi Enisu l-vahde;

 

Mi ćemo dati da proživi lijep život – na dunjaluku. Ako bude bogat, stvar je jasna, a ako bude siromašan, proživjet će lijep život uz skromnost i zadovoljstvo sa onim što mu je određeno i uz očekivanje velike nagrade na Ahiretu. Postač provodi lijepo vrijeme tokom dana, jer očekuje užitke tokom noći. Kada je riječ o nevjerniku, ako bude siromšan, svakako mu život na dunjaluku nije lijep, a ako bude bogat, pohlepa i propuštene prilike za uvećanje bogatstva ga neće napuštati te tako neće imati lijep život;

I doista, nagradit ćemo ih na najljepši način za ono što su činili – na Ahiretu. To će biti nagrade posebne za njih, za ona dobra djela koja su činili. Izraz „najljepši način” označava potpunu ljepotu nagrađivanja.

 

Sufi išaret

 

U djelu et-Te’vilatu n-Nedžmijje se navodi: „Pod muškarcem se misli na srce, a pod ženom na nefs. Dobra djela nefsa su provođenje šerijata kroz bogobojaznost i iskrenost u tarikatu kroz čišćenje pokuđenih svojstava i akcija. Dobra djela srca su potpuno usmjeravanje Allahu u nalaženju Njega i okretanje od svega mimo Njega kako bi se očistilo za ukrašavanje Allahovim svojstvima i ukrasilo Njegovim ahlakom. Pod riječima: Mi ćemo dati da proživi lijep život ukazuje na oživljenje srca i nefsa lijepim životom u onom obimu koliko čine dobra djela. Oživljenje nefsa lijepim životom predstavlja njegovu čistoću ukrašenom duhovnim lijepim ahlakom, smirenost u spominjanju Allaha i vraćanje Gospodaru zadovoljnim, a oživljenje srca lijepim životom predstavlja njegovo ukrašavanje Allahovim ahlakom i neutralisanje vlastitog sopstva u Njegovom opstojanju, živeći uz pomoć Njegovog života, čist od prljavština dualizma, jer je Allah lijep i čist od prljavih svojstava, pa i ne prima osim onog što je lijepo i čisto.

 

Potom, trebaš znati da dobra djela nastaju shodno iskrenoati robova u njihovom odnosu prema Allahu i spremnosti da prihvate Njegov fejz (izljev manifestacija), pa njihov život postaje lijepim tako što ih Allah oživi Sobom;

 

I doista, nagradit ćemo ih na najljepši način za ono što su učinili –na Ahiretu, svakog od njih potpunije od onoga što su mogli naslutiti, kao što Uzvišeni veli:“Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“ (En-Nisa, 40)

 

Najljepše nagrade

 

Jedan od drugova imama Ahmeda b. Hanbela ga je usnio nakon njegove smrti kako hoda šepureći se. Upitao ga je: „Brate moj, kakav je to hod?“ Ibn Hanbel je odgovorio: „Hod hizmećara (na dunjaluku) u Kući mira (Džennetu).“ Potom je drug ponovo upitao: “Šta je Allah s tobom uradio?“ Ibn Hanbel je odgovorio: „Oprostio mi je, podario mi zlatne nanule i rekao mi: “Ovo je nagrada za tvoje riječi da je Kur’an Allahov govor koji nije stvoren. Ahmede, idi gdje god hoćeš,“ pa sam ušao u Džennet. U njemu sam zatekao Sufjana es-Sevrija sa dva zelena krila kojima leti sa palme na palmu učeći ajet: „Hvala Allahu koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanjujemo gdje hoćemo.“ (ez-Zumer, 74), pa sam ga upitao: ‘Šta je sa Abdulvahidom el-Verrakom?’ Rekao mi je: ‘U moru je od svjetla.’ Potom upitah: ‘Šta je sa Bišrom ibn el-Harisom?’ Reče: ‘Vah, vah! Ko ima sličan Bišru?! Ispred Veličanstvenog (el-Dželil) je, a uzvišeni el-Dželil mu govori: ‘Jedi, ti koji nisi jeo (na dunjaluku)! Pij, ti koji nisi pio! Uživaj, ti koji nisi uživao!’“

 

Pokornost i znanje

 

Jedan od dobrih ljudi je sanjao šejha Ebu Ishaka eš- Širazija nakon njegove smrti – na njemu bijelo odijelo, a na glavi mu kruna. Upitao ga je: „Šta je ova bjelina?“ „Čast pokornosti”, odgovorio je. Potom je upitao: „A kruna?“ „Veličanstvo znanja”, rekao je.

 

Iz navedenog saznajemo da će onaj ko čini dobra djela za njih biti lijepo nagrađen i da je nagrada vezana za vrstu djela i da se razlikuje shodno čistoći stanja počinioca. Pametan čovjek žuri činiti dobra djela i strpljiv je na teškoćama pokornosti sve dok ne dođe Allahovo obećanje.