Nastojanje vjernika se zasniva na tome da uči ili podučava, da čini dobro koje je naučio. Pa, ako je djelo namjereno kao ibadet, onda ga čini kao ibadet, a ako je neki ovosvjetski posao ili dunjalučki adet, učini ga još vrijednijim i iskrenim nijjetom u ime Allaha. Tako se potpomaže tim djelima na izvršavanju pokornosti Allaha, dželle šanuhu. Sve ovo ima efekat olakšavanja i otklanjanja briga, potištenosti i tuge. Koliko je samo ljudi bilo u neprilici i uznemirenosti, te pogođeno raznim bolestima, pa su našli koristan lijek; zaboravili su razloge uznemirenosti koji su ih doveli u neprilike jer su bili preokupirani nekim interesantnim poslovima.
Prilikom izbora preokupacije, treba voditi računa da to bude posao za kojim duša žudi, pa će iz toga proizići očekivana korist, a Allah najbolje zna.
Briga i uzenemirenost možemo otkloniti i tako što ćemo se posvetiti dnevnim obavezama i time zaokupiti svoje misli. Time ćemo prestati razmišljati o budućim problemima i na taj način ćemo preovladati osjećaj tuge zbog nekih događaja iz prošlosti. Upravo zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tražio kod Allaha utočište od brige i tuge.
Čovjek tuguje za onim što je nepovratno. Ne može se pomiriti da je to otišlo. Istodobno, pun je briga i strahova pred neizvjesnom budućnošću, pa ne može biti ništa drugo do rob prošlog i budućeg vremena. A, trebalo bi da se skocentriše na to da popravi trenutno stanje, jer kada se srcem skocentriše na to, onda sam sebe podstiče na izvršenje datog posla i to ga oraspoloži, otjera mu brigu i tugu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pored toga što je upućivao dovu i podučavao svoj ummet da traže pomoći od Allaha, dželle šanuhu, i da žude za tim da im Allah ispuni molbe, podsticao ih je također i na ulaganje truda. Isto tako, čovjek kada moli Allaha da mu olakša ostavljanje nečega, mora lično da ulaže napore u napuštanju istoga. On uporno moli Allaha da mu podari uspjeh. Nema razlike kod njega između dove i djela. Tako će uloženi trud donijeti čovjeku i vjersku i dunjalučku korist. On traži od Allaha pomoć za taj posao jer Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“Teži ka onome što ti koristi, traži pomoć od Allaha i nemoj očajavati. Pa, ako te zadesi nešto (neželjeno) nemoj tada reći: ‘Da sam uradio tako i tako bilo bi drugačije!’, nego reci: ‘Allah je to odredio i On čini ono što želi!’, jer zaista riječ: ‘da je …’ otvara vrata šejtana.“
Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, od svih pomagala najviše je istakao ona koja su korisna u svakoj situaciji i stanju, a to je traženje pomoći od Allaha i neprepuštanje malaksalosti jer to vodi u štetnu lijenost. Zatim je objasnio razliku između osobe koja sve temelji na djelovanju i one koja sve posmatra kroz Allahovo određenje i odredbu / kada’ i kader. Shodno tome, podijelio je pomagala u dvije grupe. Prva su ona kojima čovjek – ulažući svoj trud i rad – uz Allahovu pomoć može postići rezultate ili pak dio tih rezultata ili otkloniti i ublažiti određene tegobe.
Druga grupa pomagala je vezana za ono u čemu se navedeni rezultati ne mogu postići, ali donese čovjeku smirenje, zadovoljstvo i čine ga pokornim svome Gospodaru. Nema sumnje da je insistiranje na ovome temelj sretnog života i efikasan način otklanjanja briga i potištenosti.
