Principi ženinog ukrašavanja

Onaj ko detaljno razmisli o Kur’ansko-hadiskim tekstovima vezanim za ukrašavanje žene muslimanke, općenito, i njenom pokrivanju; jasno može da uoči određene principe na kojima su zasnovani. Ti principi su kao pravila i putokazi koje treba ispoljiti i predočiti ženi muslimanki, kako bi joj bili na umu i kako bi stalno bila prosvijetljena.

Prvi princip, da je islam, kao vjera, posvetio više pažnje ukrašavanju žene i njenom odjevanju od čovjekovog ukrašavanja. Nalazimo da je ženino ukrašavanje objašnjeno u tančine i da je detaljno pojašnjeno šta je dozvoljeno, a šta ne, od ukrasa. To je, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna, radi dva razloga:

Prvi, zato što su ukrasi i ukrašavanje od osnovnih i urođenih ženinih potreba, jer ih je Allah, Uzvišeni, stvorio da vole ukrase i da imaju nagon za ukrašavanjem, pa ako bi im to bilo uskraćeno osjećale bi veliku poteškoću.

Drugi, zato što je obaveza da se žena čuva i pazi više nego muškarac, pa ako izgubi ispravan orijentir, kada je u pitanju njeno ukrašavanje, dešava se da biva od najvećih uzroka razvrata i smutnje na Zemlji.

Drugi princip, da ženino ukrašavanje u islamu nije na stepenu cilja, nego na stepenu sredstva kojim se žena odaziva svojoj urođenoj ženstvenosti, i kako bi se pred svojim mužem pojavljivala u najljepšem izgledu, što rezultira dukotrajnu ljubav i samilosti među njima (supružnicima). Pa ako je njeno ukrašavanje na ovom stepenu, onda ne dolikuje ženi da mu posveti više vremena i imetka nego što zaslužuje. Naprotiv, obaveza je težiti ka umjerenosti, zato što je vrijeme, upravo, čovjekov život.

Onaj ko dokuči vrijednost vremena takav je istinski spoznato i vrijednost života i svakog njegovog djelića. Rasipanje je zabranjeno, i vjerski i razumski, pa neka se svaka žena, muslimanka, dobro obračuna kada je u pitanju trošenje imetka na kozmetiku i modu.

Treći princip, da je islam dopustio ženi, kao vid olakšice, da se ukrašava više nego što je dopustio muškarcu, odazivajući ce njenoj urođenosti i ženstvenosti. U isto vrijeme, nije joj ostavio vrata otvorena kada je u pitanju ukrašavanja i odjevanje, nego joj je postavio pravila i principe, kako ne bi smatrala ukrašavanjem i uljepšavanjem ono što to, u stvarnosti, nije.

Sve što za sobom povlači mjenjanje Allahovog stvaranja, ili je dokazano da šteti tjelu, ili obmanjuje je šerijatski zabranjeno. Ali, radi ženinih emocija i nastojanju da slijedi i povodi se za drugima, dovelo je da ukrašavanje i uljepšavanje izađe iz okvira dozvoljenog i preraste u zabranjeno, a sve to radi slabosti vjerovanja (imana), olahkog pridržavanja za vjerske propise i odazivanja strastima i šejtanu.

Četvrti princip, da je svako uljepšavanje i ukrašavanje s kojim muslimanka oponaša žene nevjernika šerijatski zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko oponaša jedan narod on je od njih.” Hadis je hasen – dobar.

Pravilo, kada je u pitanju oponašanje nevjernika, je da se svako djelo i postupak, s kojim se slijede nevjernici a to djelo je specifično samo za njih, smatra zabranjenim oponašanjem (ar. tešebbuh). Kada su u pitanju nemuslimanski običaji i postupci koji su rašireni i među muslimanima i među nevjernicima, tj. nisu posebni samo za nevjernike, teško je reći da se to i smatra zabranjenim oponašanjem u osnovi, ali se se može zabraniti s druge strane zato što vodi ka zabranjenom oponašanju. Ako bi neki od ovih postupaka i običaja došao u suprotnost s jasnim šerijatskim tekstom, ili temeljom, ili je u njemu uočljiva šteta, onda bi, bez sumnje, bio zabranjen.

U današnje vrijeme smo svjedoci očitog oponašanja nevjernika od strane muslimana. U super-marketima, na pijacama i u buticima imamo priliku da vidimo razne vrste ženske odjeće: kratke, plitke, providne, uske i td. Žene su, radi neznanja ili zadivljeneosti drugima, počele da se nedmeću u kupovini takve odjeće, i time samo podstiču fabrike odjeće da ulažu više truda i vremena u proizvodnji onoga što se suprostavlja čistom islamskom učenju i njegovoj kulturi.

Od negativnih posljedica takvih pojava je naklonjenost nevjernicima i zadivljenost njihovim običajima. Bojat je se da radi toga izraste naraštaj i generacija koja je bliža osobinama nevjernika nego osobinama muslimana. Jedan od primjera oponašanja nevjernika od strane muslimanki danas je oblačenje pantalona (farmerki). Do prije kratkog vremena to nije bilo poznato među muslimankama, zato što je oko njih postojao štit koji je to sprijačavao, a to su vjera i stid. Zatim je došlo do spletkarenja i prevare pa se ta vrsta odjeće pojavila u mnoštvu i na muslimanskim pijacama.

Naravno, veliki broj ljudi je to prihvatio i spomenuti štit je bio razbijen i uništen. Nakon kratkog vremena je oblačenje pantalona i izlazak u njima na pijace i trgovine postalo normalno i rašireno, u raznim vrstama i oblicima, iako nije od odjeće koja je karakteristična za ženu muslimanku. Doista, oponašanje nevjernika je slabost, poniženje i potlačenost, i dokaz manjkavosti koju kriju u sebi mnogi muslimani današnjice. U isto vrijeme, bitno je napomenuti da niko nema pravo da zabranjuje pravljenje i krojenje novih oblika odjeće ako se slažu sa islamskim učenjem i principima kada je u pitanju odjeća muslimanke.

Peti princip, da pokrivanje žene nije adet – običaj nego ibadet i pokornost Allahu, Uzvišenom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg će žena biti nagrađena kao što će biti nagrađena za obavljanje drugih šerijatskih propisa.

Ispravan – šerijatski hidžab je da žena pokrije cijelo tijelo, što podrazumjeva pokrivanje lica, ruku, stopala i svih ukrasa. Hidžab nije pokrivanje tijela uz otkirivanje lica i ruku, kao što misle neke žene u današnje vrijeme, koje su pod uticajem fetvi suprotnih ispravnom (tj. ispravnom, jačem i prečem mišljenu. Op.p) ili pod uticajem epidemije razgolićavanja i otkrivanja.

Ako je svrha hidžaba (pokrivanja) čuvanje žene i društva od povoda razvrata i nemorala onda je to nemoguće ostvariti osim pokrivanjem ženinog lica, koje je, bez imalo sumnje, osnova i izvor ženine ljepote. Ako Allah, dželle še’nuh, kaže: “… i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (Prijevod značenja, En-Nur, 31), kako onda da bude ženi dozvoljeno da otkiva svoje lice? Koji od dva ukrasa izaziva veću fitnu i preči je da se pokrije? Lice koje sija svjetlom i ljepotom ili zveket nakita na nozi žene za koju ne znamo koliko ima godina i koliko je lijepa?

Šesti princip, da je otkrivanje i razgolićavanje žene od najvećih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po Zemlji. Razgolićavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, ljepotu svoga lica, privlačne djelove tjela, ukrasnu odjeću i nakit. Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivač sa svoga lica.

Otkrivanje i razgolićavanje postalo je rašireno među muslimanima u raznim oblicima i vrstama, koje predviđa širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i čuva od onih koji žele da joj otmu njenu plemenitost, uskrate čednost i da se igraju s njenim razumom i imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame, priče i dr. samo kako bi ostavili uticaj na ženu.

Sedmi princip, da oni koji pozivaju u emancipaciju (oslobađanje) žene, tako što će se razgolititi i otkriti svoje ukrase, nisu našli bolji način i uspješni metod u ostavljanju uticaja na ženu od pitanja ukrasa i ukrašavanja, zato što su svjesni važnosti toga u pogledu i razmišljanju žena. Pa su oni koji dižu odvratne parole i pozivaju u razvatna ubjeđenja počeli da sprovode svoje zacrtane planove, čiji je glavni cilj golotinja, otkrivanje i pokazivanje ženinih ukrasa, suprostavljajući se time istinskom cilju, a to je čuvanje ženine čednosti i plemenitosti s kojom je došao islam.

Cilj mi je da žena muslimanka bude budna i na oprezu od pokvarenih, neprijatljskih, namjera i od polemike koja se oko nje vodi. Neka dobro zna da je potok, pun platna, vrsnih ukrasa i kozmetike, koji oko nje teče i kruži, potekao s ciljem da ona se izigra i iskvari, prvenstveno, prije uzimanja njenog imetka.