Priča se da je Hamid Ellefaf jednog petka htio da ide na džumu namaz, ali se našao u dilemi kako da postupi; magarac mu se bio izgubio, brašno mu je ostalo u mlinu a bio je njegov red da napaja svoju zemlju vodom iz potoka.
Razmišijao je: – Ako odem u džamiju, propustiću sve ove poslove.
Onda reče sam sebi:
Ahiretski poslovi su bolji i vječniji! – pa ode u džamiju na džumu namaz zanemarujući svoje dunjalučke obaveze.
Kada je klanjao i vratio se kući, opazi da je njegova zemlja dobro natopljena vodom!? U štali primjeti privezanog magarca, a kada uđe u kuću vidje da njegova žena pravi kruh od tek samljevenog brašna’! On začuđeno upita ženu o tome, a ona mu reče:
– Čula sam neku trku van kuće, a kada sam izašla ugledala sam hijenu koja je gonila našeg magarca, sve dok on ne uteče u štalu. Naš komšija, koji je napajao svoju zemlju vodom, zaspao je, pa je voda natopila i našu zemlju. Isto tako, naš komšija je imao brašno u mlinu, pa kad je otišao da ga donese, zamijenio je vreću i odnio onu našu. Kada je primjetio da je zamijenio vreće, donio je našu vreću i ostavio je pred naša vrata.
Hamid sa zahvalnošću baci pogled prema nebesima pa reče:
– O Gospodaru! Ja sam prema tebi izvršio samo jednu obavezu, a Ti si mi zauzvrat tri moje obaveze nadoknadio.( nur-islam.com)
