Božiji Poslanik, a.s., nakon što bi završio sa predajom selama u namazu, tri puta bi proučio istigfar (estagfirullah) (Muslim, Ahmed i Tirmizi).
Nakon istigfara učio bi: Allahumme entes-selamu ve minkes-selam, tebarekte ja zel-dželali vel-ikram! (Muslim, Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi)
Buharija, Muslim i Ahmed bilježe predaju u kojoj se kaže da bi Poslanik često nakon namaza izgovarao:
La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’tije lima mena’te, ve la jenfe’u zel-džeddi minkel-džeddu!
Postoje hadiske predaje u kojima se preporučuje učenje Ajetul-kursije nakon propisanog (farz) namaza. Iz tog razloga poznata je praksa među muslimanima svijeta da nakon farza uče Ajetul-kursiju, te općepoznate zikrove tesbiha, tahmida i tekbira, a shodno vjerodostojnim hadisima koji nas na to podstiču i upućuju.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je različitim ljudima preporučivao različit broj tesbiha, tahmida i tekbira. Ta preporuka je ovisila o stepenu pobožnosti onoga kome bi to Poslanik preporučivao. Tako se bilježi da je nekim vjernicima (ashabima) preporučivao da nakon svakog farz namaza navedene zikrove uče po deset puta, drugima po jedanaest, trećima po dvadeset pet puta, dok je većini ashaba koji su bili jakog imana preporučivao navedeno učenje po trideset tri puta.
Za one kojima bi preporučivao učenje po trideset tri puta savjetovao je da svoj stoti zikr upotpune sa riječima: La ilahe illallahu vahdehu… (Pa do kraja, kako je to spomenuto u zikru naprijed).
Nekim ashabima preporučivao je da u toku zikrullaha nakon predaje selama uče i sure Ihlas, Felek i Nas. (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)
Resulullah bi ponekada znao navedene zikrove poslije farza koje bi učio ponaosob i u sebi upotpuniti i završiti nekom kratkom dovom. Ne spominje se da bi tom prilikom podizao ruke ka nebu.
Međutim, vjernik može nakon zikrullaha podići ruke i učiti dove koje želi i svojim riječima moliti Allaha za svoje potrebe.
Muazu, r.a., je Vjerovjesnik, a.s., preporučio da uvijek poslije namaza redovito uči: Allahumme e’inni ala zikrike ve šukrike ve husni ’ibadetike! (Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, zahvaljujem Ti i lijepo Ti robujem) (Ahmed, Ebu Davud i Nesai)
I na samom kraju spomenut ćemo jednu od dova koju bi Resulullah učio nakon namaza u sklopu postnamaskog zikra:
Allahumme inni e’uzu bike minel-buhli, ve e’uzu bike minel-džubni, ve e’uzu bike min en uredde ila erzelil-umuri, ve e’uzu bike min fitnetid-dunja, ve e’uzu bike min azabil-kabr!
(Allahu moj, Tebi se utječem od škrtosti, Tebi se utječem od kukavičluka, Tebi se utječem da doživim bijednu starost, Tebi se utječem od iskušenja ovog svijeta, Tebi se utječem od kazne u grobu) (Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Nesai)
