Što vrijedi zavući se sada u neku mišju rupu i razmišljati o žarištu rane, širiti njen prostor i umanjivati svoju moć? Što vrijedi oduzimati sebi emocionalnu snagu za neki novi odnos ili poduhvat i prihvatiti stav gubitnika kao sudbinu i kao neku nepromjenjivu konstantu u svom životu?
Pobjednik postaješ kada rane počneš pretvarati u izvor snage, kada shvatiš da ti izabireš ono što ćeš dobiti od životu i odlučiš izabrati nešto drugo. Teško je to u trenucima kada su rane još svježe ali nisu one svježe mjesecima i godinama nakon povrede. Tada se već možeš nalaziti na nekom prekrasnom mjestu i uživati život kakav zaslužuješ a ne se neprestano vraćati u prošlost, smišljati osvete i prolaziti ono što si već jednom prošao.
Od vraćanja u prošlost ljudi najviše stradaju, ne od trenutnih udaraca, jer trenutak povrede je jedan, a neki se na mjesta svoje povrede navraćaju stalno. To iskustvo pomoći će ti da razriješiš kojim ćeš ljudima kasnije dati koje mjesto u svom životu i za koga više tu neće biti mjesta. Sada tu više neće biti mnogo enigmi, jer će sada stvari postati posve jasne, znat ćete se tko je prijatelj, tko se samo pravi da je prijatelj a tko to nije.
Pobjednik postaješ kada rane počneš pretvarati u izvor snage, kada zanemariš stvari koje se mogu zanemariti a fokusiraš se na ono što je važno. Pobjednik postaješ kada promijeniš pravila igre i kada kažeš da će u tvom životu od sada važiti tvoja pravila, a ne ona koja ti nameću neki drugi. Pobjednik postaješ kada počneš sam upravljati svojim odlukama ne dopuštajući više povredama da upravljaju tobom, jer ti je to postalo najdragocjenije iskustvo u životu.
