Da pitate prosječnog pojedinca koja su prava njegovog poslodavca kod njega, odgovor bi došao spreman. Slično, kada bi bilo koga pitali o pravima supružnika ili djece, čak i pravima ljubimca i elektronskog uređaja, ne bi morao dvaput razmisliti. Međutim, ukoliko jednog prosječnog muslimana upitate da nabroji prava Kur’ana, Allahovog poklona čovječanstvu, knjige za koju tvrdi da regulira naše života, vidjet ćemo da se mnogi od nas “muče” sa odgovorom. Ukoliko ovo ne popravimo kod nas samih, doći će posljedica koje su nesporne. Stoga, moramo te posljedice pretvoriti u prilike za nas, prije nego dođe Dan kada Kur’an progovori.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Čistoća je pola vjerovanja (imana), zahvala Allahu, dž.š., puni mizan, subhanallahi i elhamdulillahi pune prostor između nebesa i Zemlje, namaz je svjetlo, zekat je dokaz, strpljivost je sjaj, Kur’an će biti dokaz za tebe ili protiv tebe.”[1]
Shvatali to mi ili ne, Kur’an nije samo knjiga koja tiho boravi na našim policama. Kur’an će itekako biti uključen u dešavanja na Sudnjem danu i imat će značajan uticaj na naše konačno boravište. Stoga je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Učite Kur’an, jer će on doći i zauzimati se za one koji su ih učili.”[2]
Još slikovitije nam je to pojasnio, sallallahu alejhi ve selleme, u drugom hadisu: “Na Sudnjem danu će Kur’an i oni koji su radili po njemu biti dovedeni ispred svih, a sure El-Bekare i Alu Imran će ih predvoditi.” Prenosilac hadisa je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ih je uporedio sa tri stvari, koje od tada nisam zaboravio. Rekao je ‘bit će poput dva oblaka, ili kao da su dvije sjenke, ili kao da su dva jata ptica široko raširenih krila, zauzimajući se se za onoga koji njih dvije uči.’”[3]
Zar može postojati briga na Sudnjem danu, ako je tvoj advokat na Allahovom sudu sama Allahova riječ? Stoga, naša je dužnost poštovati prava ove knjige a u ovom članku ćemo obraditi samo pet.
Pomno slušanje
Uzvišeni Allah kaže:
“A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite – da bi vam milost ukazana bila.” [4]
Ovo pravo Kur’ana se ne ispunjava tako što puštamo snimak učenja u kući ili automobilu bez pažnje koju zaslužuje. Ovaj ajet nam naređuje istima’ (slušanje) i insat (obraćanje pažnje) dok se Kur’an uči. Učenjaci su rekli: “Istima’ je slušanje dok je insat slušanje sa šutnjom.”[5] Kad se ova dva uslova ispune, milost će biti ukazana inšallah.
Iako je Allah objavio Kur’an čovječanstvu preko svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, naš poslanik je volio da sluša dok drugi uče Kur’an. Tako je jednom rekao svome ashabu Ibn Mes’udu, da Allah bude zadovoljan sa njim: “Uči mi Kur’an!” Odgovorio sam: ”Allahov Poslaniče, kako ću ti ja učiti Kur’an, a on se tebi objavljuje.” Na to mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ja volim slušati Kur’an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”Šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Tog Dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.” (En-Nisa’, 41.-42.) Tada mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Sad je dosta.” Pogledao sam ga i vidio sam suze u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve selleme, očima.”[6]
Prije svega pedesetak godina, ispunjavanje ove obaveze Kur’ana je bilo poprilično teško za mnoge, pogotovo one koji nisu znali čitati. Mnogi bi morali čekati od Ramazana do Ramazana kako bi slušali Kur’an. Nisu imali televiziju, internet, MP3 playere i slično. Sa dolaskom savremene tehnologije, ispunjavanje ovog prava Kur’ana je postalo izuzetno lahko.
2. Učenje
„Naređeno mi je da iz reda muslimana – Allahu predanih budem, i da Kur’an učim.“[7]
Učenje Kur’ana je, stoga, naredba od Allaha. Također, Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu:
„i uči Kur’an polagahno.“[8]
Ovo je još jedna naredba od Allaha i, sa ovim, razumijemo i da je obaveza poznavati osnovne stvari iz arapskog jezika i tedžvida. Ovo je posljedica poznatog fikhskog pravila koje kaže: „Obaveza je sve što je neophodno da se ispuni obaveza.“
Drugim riječima, učenje Kur’ana je obaveza koja se može ispuniti samo poznavanjem osnovnih stvari iz arapskog jezika i tedžvida, pa to poznavanje postaje obaveza. Jednostavno je neprihvatljivo da jedan musliman sebi dozvoli da, na primjer, u svojim 30-im ili 40-im godinama pravi najprimitivnije greške dok uči Allahove riječi. Ovo je još manje prihvatljivo ako jedan takav musliman ima mogućnosti da to nauči.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.” [9]
Učenjaci su utvrdili da u Kur’anu ima više od 320 000 harfova. Imajući u vidu da je za svaki harf nagrada deseterostruka, postaje jasno kako je samo unosna ovo investicija. Nijedan drugi tekst nema ovo posebno svojstvo; ono je rezervisano samo za Kur’an i stoga je stvarni uspjeh samo kod učača Kur’ana. Kaže naš Gospodar:
„Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju dobiti koja neće nestati.“[10]
Današnji mushafi su podjeljeni u 30 džuzeva (dijelova) od po 20 stranica. Učenjem jednog džuza na dan možemo proučiti Kur’an za mjesec dana. Možda ovo zvuči nevjerovatno, no:
a) Ashabi su Kur’an dijelili na samo 7 dijelova, kako bi Kur’an mogli proučiti za 7 dana.
b) Ako bismo sabrali stranice teksta koje dnevno čitamo kroz e-mailove, SMS poruke, WhatsApp poruke, Facebook postove, tweet-ove i sl. tako mi Allaha dobili bismo veću količinu od jednog džuza!
Da nam neko oduzme mobilni telefon na samo 30 minuta, osjetili bismo nervozu, stres i nemir sve dok nam se ne vrati. No, mnogima od nas prođe i cio dan da ne uzmu učiti Kur’an, a oni to i ne osjete.
Da izađemo iz kuće bez telefona, otrčali bismo nazad u kuću tražeći taj isti telefon. No, da napustimo kuću bez Mushafa, da li bismo se trčeći vratili nazad? Očajno nam je potreba da poredamo svoje prioritete kako treba.
3. Učenje napamet
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Oni, u čijim prsima, nema ništa od Kur’ana su poput uništenih kuća.“ [11] A Uzvišeni Allah kaže:
“Međutim, on – Kur’an je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato.”[12]
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, također je rekao: „Ko nauči sedam sura s početka Kur’ana, on je učenjak.“ [13] I rekao je: Dato mi je sedam dugih sura (et-tival) umjesto Tevrata, date su mi sure od stotinu ajeta (el-miun, tj. sljedećih 11 sura) umjesto Zebura, date su mi ponavljajuće sure (el-mesani, tj. sljedećih 20 sura) umjesto Indžila, a odlikovan sam sa kratkim surama (el-mufessal, tj. od sure Kaf pa do kraja Kur’ana).[14]
Drugim riječima, onaj ko nauči Kur’an napamet je u svojim prsima sakupio dobrotu Tevrata, Zebura, Indžila kao i mufessal sura.
Uskoro, i ti i ja ćemo morati da učimo ono što znamo od Kur’ana napamet, bez prilike da prije toga ponovimo, razmislimo o ajetu ili zatražimo pomoć. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Reći će se onome ko se družio s Kur’anom na Sudnjem danu: ‘Uči i penji se na visoke stepene, uči lijepo i razgovijetno, isto onako kao što si i na dunjaluku učio, jer uistinu je tvoje mjesto (tj. tvoj stepen u Džennetu) kod poslednjeg ajeta kojeg proučiš.”[15]
4. Razmišljanje
Hvala Uzvišenom Gospodaru na mnogobrojnim školama Kur’ana, koje su posvećene učenju Kur’ana napamet. No, itekako nam fale institucije i škole Kur’ana koje podučavaju umjetnosti razmišljanja o Kur’anu.
Interesantno je da nema ajeta u Kur’anu koji ukorava ljude jer ne uče Kur’an napamet, uprkos njegovoj važnosti. Međutim, u najmanje četiri ajeta se osuđuju oni koji ne razmišljaju o Kur’anu.
“Zašto oni o Kur’anu ne razmisle?” [16]
“Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” [17]
Ne katanac, već katanci. Svaki roditelj želi ga njegovo dijete učit Kur’an napamet i to, doista, zaslužuje divljenje. No, rijetko ćemo naći roditelja koji traži nekoga ko će naučiti njegovo dijete kako da razumije Kur’an. A, kako Allah kaže, to i jeste razlog objaljivanja Kur’ana:
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”[18]
Ovo je bilo sasvim očito u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve selleme, pristupu Kur’anu. Amr b. Mejmun kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je jedne prilike čuo neku ženu kako je učila Kur’an i ponavljala ajet ‘Da li je doprla do tebe vijest o Općoj nevolji?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, se zaustavio, slušao i rekao: ‘Da, vijest je do mene doprla. Vijest je do mene doprla.’[19]
Njegov, sallallahu alejhi ve selleme, odnos prema Kur’anu je bio izuzetno dinamičan, i to je uticalo na one koje su dolazili nakon njega.
Mudžahid b. Džebr je rekao: “Proučio sam cio Kur’an pred Ibn Abbasom tri puta, od prve od zadnje sure. Zaustavili bismo se kod svakog ajeta i onda bih ga ja pitao o tom ajetu.”
Mnoga moja braća i sestre žele da imaju neki projekat kojim bi služili svojoj vjeri. Razmislite o osnivanju institucije (udruženja) u vašoj zajednici koja bi podučavala ljude kako da razmišljaju o Kur’anu. Ovo je dugoročni projekat za koji je potrebno mnogo planiranja, ali je to također projekat kojeg ćete, inšallah, rado prezentovati Uzvišenom Allahu na Danu proživljenja.
5. Primjena
Primjena je plod razmišljanja.
“A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite.” [20]
Pristup ashaba izučavanju Kur’ana je bio spoj pamćenja i primjene. Ebu Abdir-Rahman es-Sulemi je rekao: „Oni koji su nas poučavali Kur’anu (poput Osmana b. Affana, Ibn Mes’uda i dr.) govorili su da su oni učili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te kada bi naučili deset ajeta nebi ih ostavljali sve dok ne primjene djela na koja ukazuju. Tako smo, kažu, naučili i Kur’an i rad po njemu zajedno.“
Nije bilo mnogo ashaba koji su znali Kur’an, “od korice do korice”, ali je pravda islama došla do svih dijelova svijeta njihovim sebebom. Štogod su od Kur’ana znali, to su i razumijevali i praktikovali. No, danas imamo desetine hiljada muslimana koji znaju Kur’an napamet, ali stanje Ummeta nikad nije bilo tako loše. Razumijevanje, razmišljanje i primjena Kur’ana je ono što nam fali, i to je ujedno i uzrok zbog kojeg se nalazimo u trenutnoj situaciji.
Sa gore rečenim, razmisli o sljedećem kao jednom projektu kojeg možeš implementirati:
Uz svoj dnevni vird učenja Kur’ana, imaj i odvojeno učenje sa nijjetom primjene. Npr. svaki put kad proučiš svoj vird od 20 stranica, zabilježi sebi sve naredbe i zabrane na koje si naišao u tih 20 stranica. Nakon mjesec, preći ćeš cijeli Kur’an na taj način. Zatim, poredi svoje bilješke sa bilješkama od svoje supruge/svog supruga, djece ili prijatelja. Imat ćeš jedan dokument u kojem je sumirano šta Uzvišeni Allah želi od tebe.
Zatim, sastavi plan primjene toga u svom svakodnevnom životu. Vjerujem da ovaj projekat, ukoliko se iznese sa iskrenošću i ozbiljnošću, može biti jedno od najvećih dobrih djela koje osoba može iznijeti pred Allaha na Sudnjem danu.
