Dvadesetogodišnja Daliborka Ponjarac u selu Vrapci kod Sokoca odlučila je da se počne baviti pčelarstvom prije dvije 2,5 godine i već ima planove za proširenje pčelinjaka sa sadašnjih 15 na mnogo više društava i preradu pčelinjih proizvoda.
U ovaj posao je ušla nakon što je udajom u susjedno selo došla u kuću u kojoj se svekar Đorđo već bavio tim poslom.
Pomalo je, kaže ona, počela da ulazi u svijet pčela iz dosade, čitanjem i traženjem savjeta za pčelare.
Kako je u domaćinstvu već imala košnice i pribor za pčele ostale nakon štete koju je medvjed ranije napravio pčelinjaku njene porodice, poželjela je da se bavi uzgojem pčela.
Pčelarstvo ju je privuklo, ističe ona, jer se učeći o pčelama uvjerila koliku ulogu imaju u eko sistemu.
"Za svaki treći zalogaj koji čovjek uzme, treba da bude zahvalan pčelama zato što održavaju život čitavom biljnom svijetu i učestvuju u velikom funkcionisanju lanca ishrane", navela je mlada pčelarka.
Ona ima želju da proširi pčelinjak i da se bavi pčelarstvom i preradom njihovih proizvoda do "kraja života", uvjerena da se sa većim brojem društava može ostvariti solidan prihod za porodicu.
Ponjarac ističe da ima uspješne dvije i po "pčelarske godine" iza sebe i ne krije zadovoljstvo što je lani pored dosta rojeva dobila i oko 100 kilograma, ističe ona, jako kvalitetnog meda sa planinskih livada okruženih visokom šumom i vedrim nebom.
"Počela sam da pripremam korisne kreme i ljekovite meleme od voska, polena, propolisa, ponekad i meda, koje pomažu kod liječenja infekcija, opekotina i upale sinusa, veoma dobro prihvaćene kod moje rodbine i prijatelja", pohvalila se Daliborka Srni.
Recepte za svoje meleme često nalazi kod iskusnih mještanki, neke je već pronašla u starijim knjigama o pčelarstvu, a dosta čuje i od kolega pčelara koji se godinama bave ovim poslom.
"Dosta melema poklonim onima kojima je to potrebno. Meni su kao mladoj ženi i majki mnogo draže pohvale koje dobijem za meleme i kreme od samog novca koji bih dobila od prodaje", naglasila je Ponjarac..
U svijet pčelara ušla je sa četiri društva, a sada ima 15 društava i ne krije nadu da će ih ove godine biti mnogo više.
Prijavila se na javni poziv Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprovrede za učešće u projektu preko koga će dobiti startap-pakete od pet pčelinjih društava i nešto opreme za početnike.
Ponjarac od cjelokupne zajednice očekuje više pomoći pčelarima, a pogotovo, kako navodi, mladima i početnicima, kako bi imali solidnu podlogu za pokretanje ovog posla.
Mladost joj, ističe ona, daje snage da u svemu što čuje od iskusnih pčelara primijeni i malo svog znanja koje dobro dođe pčelinjaku.
Mladoj pčelarki u selu Vrapci, udaljenom od Sokoca petnaestak kilometara u pčelinjaku, dodala je ona, ne pomaže ni muž niti svekar, jer se bave svojim poslom u šumarstvi i drvopreradi, ali je uz nju svaki put dvoipogodišnja kćerkica Marina, koja ne strahuje od uboda pčela.
Daliborka je ostala vjerna pčelama iako je prije nešto više od godinu dana počela da radi u jednom od pogona drvoprerade u Knežini i svaki slobodan trenutak provede u pčelinjaku.
"Zavoljela sam pčele, jer su one veoma uređeno društvo u kome vlada disciplina kao u dobroj vojsci", navodi ona.
Prema njenim riječima, pčelarstvo je jedan od rijetkih poslova koji se radi sa zadovoljstvom, sa ljubavlju i bez umora, a "pčela jedini insekt koji čovjeku daje hranu", a od njega, traži samo da je sačuva, kako bi zajedno sačuvali čitav svijet.
