Taj čovjek će ići prema Vatri stalno se okrećući, pa će ga Allah pozvati da se vrati i upitati ga je li u svojoj knjizi djela našao neko loše djelo koje nije uradio, a da su mu ga meleki pripisali. On će odgovoriti da nije. Zatim će ga Allah upitati je li u svojoj knjizi djela naišao na neko dobro djelo koje nije uradio, a da su mu ga meleki pripisali.
Ovaj čovjek će opet odgovoriti da nije, pa će ga onda Allah Uzvišeni upitati: ‘Pa zašto se onda stalno okrećeš, robe Moj?‘, a on će odgovoriti: ‘Moje mišljenje o Tebi nije bilo ovakvo, moj Gospodaru. Ja sam se Tvojoj milosti nadao.’ Tada će mu Allah reći da ide u Džennet i da mu je oprošteno. A oprošteno će mu biti zbog lijepog mišljenja o Allahu i nade u Allahovu milost.” (Ahmed)
______________________________________________
POUKA:
Gubljenje nade u Allahovu milost je zabranjeno riječima Uzvišenog: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘” Ez-Zumer, 53.
Nada u Allahovu milost je vezana za pokornost Njemu, i činjenje naređenog i izbjegavanje zabranjenog. No, šejtan je mnoge ljude zavarao ulijevajući im nadu u oprost, a pritom ih odvojio od činjenja dobrih djela. Tome je sličan primjer čovjeka koji očekuje da mu poslodavac na kraju mjeseca isplati platu, a ne dolazi na posao i izbjegava obaveze. Šta mislite, da li će na kraju mjeseca dobiti išta osim poruge ili otkaza? A Allahu pripada najuzvišeniji primjer.
