Ali stavljanje fokusa na ibadete kao što su post, namaz i učenje Kur’ana, to je dovelo mnoge pripadnike ovog Ummeta da ‘pregore’, ali i propuste ogromne prilike za ibadet Allahu koje se nude u svakodnevnom životu.
Razmišljajte o tome na ovaj način:
Ko od nas mijenja pelene djetetu, imajući nijet da to bude čin ibadeta, učinjeno radi Allahovog zadovoljstva?
Ko nahrani mačku, nadajući se da će mu zbog toga Allah oprostiti grijehe?
Ko ostaje do kasno radeći, da bi mogao prehraniti porodicu?
Ko obilazi ljude koji su na samrti, nadajući se da će vrijeme provedeno sa njima biti sebeb da i njima samima bude lakše kad se nađu u toj poziciji?
Ko se vraća Allahu sa iskrenom tevbom, imajući nadu da će je On prihvatiti? To je samo po sebi veliki čin ibadeta.
Ibn Kajjim nas podsjeća: „Možda ti spavaš, a na nebeska vrata kuca na desetine dova za tebe.
– Od siromaha kojeg si pomogao.
– Gladnog kojeg si nahranio.
– Tužnog kojeg si razveselio.
– Brata kome si se osmjehnuo.
– Nesrećnika kojem si muke otklonio.
– Zato ne propusti ni najmanje dobro djelo koje možeš uraditi.”
A Ibn Redžeb nas podsjeća: „Neka oni koji nisu iskoristili ovaj mjesec, neka ga završe sa dobrim (djelima), jer se djela cijene prema završecima.“
Nemojmo se oslanjati na naša djela. Oslonimo se na Allahovu neizmjernu milost i imajmo povjerenja u Njegovo ime Eš-Šekur – Koji je mnogo zahvalan. Allah, dž.š., cijeni ona djela koja se nama čine sitnima.
Zahvalnost Allahu, dž.š., je sama po sebi čin ibadeta – i to onaj za koji Allah, dž.š., obećava povećanje u dobru.
Sjetimo se ramazana sa zahvalnošću za svako dobro djelo, ma kako sitno bilo, a koje nam je Allah pomogao da uradimo, i znajte da, iako se to nama čini da nije dovoljno, njemu je svjedočio Onaj Koji je mnogo zahvalan na svakom dobrom djelu.
Autor: hfz. Maryam Amiribrahimi
