Kada govorimo o povezanosti uma i tijela, govorimo o odnosu između našeg psihičkog i fizičkog zdravlja. Opće je poznato da emocije i misli mogu imati značajan utjecaj na naše tijelo. Jedno područje u kojem je ova povezanost posebno očita je čovjekov odnos s hranom. Hrana za utjehu i emocionalno prejedanje primjeri su kako način razmišljanja i emocije ponekad oblikuju naše prehrambene navike.
Hronične bolesti
Naša crijeva su jedan veliki matriks koji radi u podsvijesti i surađuje s mozgom. Kada je u pitanju određena vrsta stresa, mozak treba više energije nego inače, pa je onda posuđuje od crijeva. Međutim, dugotrajna razdoblja stresa nisu više stvar prilagodbe i uštede energije, nego rizik koji dovodi do različitih crijevnih oboljenja i hroničnih bolesti.
Stres, dosada, potištenost ili čak prevelika sreća mogu napraviti pravi lom u našim prehrambenim navikama. Pritom naš odnos prema hrani vuče korijene još iz djetinjstva. Psiholozi još nisu uspjeli tačno utvrditi na koji se način stvara veza između osjećaja i prehrane, no međuodnos nastaje još u ranom djetinjstvu kada smo jako povodljivi.
Odgodite obrok
Kada ste opušteni, odmorni i psihički stabilni, manja je vjerojatnost da ćete utjehu tražiti u hrani. Zato je jako bitno redovno spavanje, vježbanje i opuštanje najmanje sat vremena na kraju dana. Također ne treba zanemariti provođenje vremena s pozitivnim ljudima.
Važno je osvijestiti što vas čini sretnima i zadovoljnima u životu te si što češće priuštiti takva zadovoljstva. Uz pregršt svakodnevnih obveza i malo slobodnog vremena, važno je iskoristiti svaki trenutak kako biste zadovoljili svoje želje i lakše prebrodili dnevnu rutinu
U trenutku kada se javi emocionalna potreba za hranom, odgađanjem jela na npr. 10 minuta, dajete sebi priliku donijeti drugu odluku i još jednom razmisliti koji su razlozi emocionalnog jedenja.
Pomoć stručnjaka
Kao što je rečeno, važno je prepoznati simptome nekontroliranog unosa hrane i na vrijeme reagirati, da ne bi došlo do težih poremećaja ishrane, tjelesne mase i zdravstvenog stanja. Važno je da reaguje i sam pojedinac, ali i njegova okolina. Potražite pomoć stručnjaka, a preporuka je da na problemu radi tim kojeg će činiti nutricionisti, psiholozi, psihijatri, doktori i treneri, kako bi pojedinac imao sveobuhvatnu podršku.
