Iz knjige “Arhitektura duše” Aide Tule
U istoimenom filmu koji je snimljen na osnovu stvarne životne priče, glavni lik Chris Gardner, čovjek koji je prešao put od beskućnika do multimilionera, u jednom dijelu svog života kojeg naziva “Trčanjem”, u kojem je doslovno trčao pod pritiskom vremena i obaveza da nešto stigne uraditi, a ipak nije ništa uspijevao jer je investirao novac i vrijeme u pogrešne poslove, počinje glasno da razmišlja o izreci Thomasa Jeffersona “imate pravo na život, slobodu i na potragu za srećom” i na tom mjestu konstatuje kako je mudro postavljena riječ potraga uz pojam sreće.
Shvatio je da besciljno trči i traga za bogatstvom koje ga ne može učiniti sretnim, s toga se okreće najboljim mogućim investicijama: razgovori s ljudima i procesi učenja. Koliko je ciljano kretanje važno u pronalasku sreće govori jedan zanimljiv historijski podatak kojeg otkrih u zemlji Vikinga na stjenovitom uzvišenju iznad Goetheborga sa kojeg su se Vikinzi bacali u smrt kad bi ostali bez cilja. Na tom istom mjestu je sagrađena džamija, objekat koji nudi ciljeve u okvirima dobre ljudske prirode.
Dugo vremena muslimani nisu mogli dobiti dozvolu za kupovinu tog komada zemlje jer je od historijskog značaja, što je potpuno razumljivo, ali onda na njihovo veliko iznenađenje ipak je stiglo odobrenje. Pokušavam razumjeti tu pozitivnu promjenu. Možda je nastupila u nadi da će se time stvoriti balans između izgubljenih života zbog besciljnosti i onih koji trebaju da nađu svoju sreću u ispravnim ciljevima od opće dobrobiti za ljudski rod.
Ulazim u džamiju i nalazim u jednom udaljenom kutku ženu kako spava na podu, a njen mali sin besciljno trči oko nje. Pomislih, objekat nije nikakav garant da ćemo pronaći cilj koji će nas voditi sreći ukoliko na ispravan način ne iskoristimo resurse u njihovoj beskonačnoj svakodnevnoj ponudi, kako u reklami jednog elitnog restorana napisaše, prenosi akos.ba.
