Porijeklo hadisa
Ovaj hadis se nalazi kod Muslima, Ahmeda b.Hanbela, od Ebu-Seida el-Hudija, radijallahu anhu. Prenosi ga i El-Berkani u svome Mustahredžu i dodaje još ovo: ”Kada bi neko od vas djelio svaki dan zlata koliko je brdo Uhud…”
Povod nastanka
Došlo je do prepirke između Halida d. Velida i Abdurrahmana b. Avfa. Halid je doviknuo Abdurrahmanu: ”Zašto se praviš važan radi toga što si prije mene primio Islam?” Njihova prepirka stigla je do Poslanika i on tim povodom izrekao prednji hadis. U jednoj drugoj predaji kod Ibn Asakira stoji da je Halid rekao Abdurrahmanu: ”Što se ti uzdižeš ako si dan ili dva primio Islam prije mene?” Pa kada je Poslanik saznao za njihovu prepirku rekao je prednji hadis.
Komentar
Detalj iz povoda ovoga hadisa pokazuje nam da je i među ashabima dolazilo do prepirke i svađe. Dva ashaba, dobar jedan i drugi, prepirali su se oko jedne, naoko, banalne stvari, ali Poslanik ih je ukorio. Halid b. Velid, ”Allahova sablja”, ratnik, komadant muslimanske vojske, pobjednik u mnogim bitkama, hrabar i odvažan, junak nad junacima osjetio se povrijeđenim od Abdurrahmana b. avfa, koji je vremenski imao više staža u islamu od Halida. Događaj ne govori zbog čega se Halid osjetio povrijeđenim, ali iz njegove reakcije vidi se da mu je Abdurrahman prigovorio zbog toga što je on, tj. Halid poslije njega primio Islam. Obojica ovih velikana Islam uzimaju kao mjerilo svoje dobrote što jasno govori da su obojica dobri muslimani. Međutim, Halid je, inače, bio temperamentan, eksplozivan pa je reagovao dosta bučno. Allahov Poslanik nije volio da se njegovi ashabi svađaju ili prepiru zbog bilo čega a posebno kad je riječ o stvarima vjere, kao pitanje kada je ko primio Islam, koje više uradio itd. On je volio sve svoje ashabe, ali, naravno volio je više one koji su Islam primili u prvim danima Objave. Tada je poslaniku bilo teško, ali je bilo teško i ljudima da shvate novu vjeru. Nije lahko promjeniti svoje ubjeđenje, svoju vjeru, posebno kada iza te promjene ne stoji ”snažna”, vidljiva ruka, koja će ga zaštiti. Onaj ko je u to vrijeme povjerovao u riječi Muhammeda, alejhis-selam, činio je to na sopstvenu odgovornost i morao je biti spreman prihvatiti teške izazove, progone, maltretiranje, glad i sl. Stoga Allahov Poslanik nikada nije dao ružnu progovoriti na svoje prve ashabe. Ako to prenesemo u našu stvarnost mogli bismo reći, pa zar je isti onaj koji je prišao demokratskim procesima u Bosni i Hercegovini 1990. i onaj koji se osvijestio 1995. ili 2000.? Pa naravno da nisu isti! Jer, su svi bili kao ovi potonji gdje bi bili i da li bi nas uopšte bilo danas.
Tako treba shvatiti i Poslanikovu reakciju na pokušaje omalovažavanja njegovih prvih ashaba. Njih je odgajao Alejhisselam, a njega Sâm Allah, dželle šanuhu.
On nam je donio Islam, a Islam nije sâm sebi svrha, već je on put i uputa za čovječanstvo.
