Savjetujem prvo sebe, a zatim i tebe da se sustegnemo od zavisti, iz sažaljenja prema sebi, prije nego što pokušamo biti sažaljivi prema drugima. A ako budemo zavidjeli, samo ćemo probuditi svoje brige i pribaviti sebi nesanicu.
Nemoj se začuditi ako te izvijestim da zavidnik zapali veliku vatru, pa se potom u nju sunovrati. Brige, nedostojan život i bolesti posljedica su zavisti.
Još veće zlo u koje upada zavidnik jeste to da se očito protivi sudbini, optužuje Allaha, dželle šanuhu, za nepravdu, ružno se odnosi prema Šerijatu, te naposlijetku i prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.
Zavist je bolest zbog koje čovjek neće biti nagrađen, iako izgara od nje do smrti, ili „ozdravi“ ako nestane blagodati na kojima on ljudima zavidi. Zna se da se čovjek može nagoditi sa svim kategorijama ljudi, osim sa zavidnikom: s njim se možeš nagoditi samo ako se odrekneš svih Allahovih blagodati, svojih sposobnosti, posebnosti, odlika… Ako to učiniš, on, zavidnik, možda bi bio zadovoljan, ali s bolom u srcu. Allahu, Tebi se utječemo od zla zavidnika kad zavist ne krije!
Štaviše, zavidnik je poput ogromne zmije otrovnice koja se smiri tek kad svoj otrov ubrizga u nekoga ko joj ništa nije skrivio.
Apeliram da se sustegnemo od zavisti, i da se utječemo Allahu od zla zavidnikâ, koji su uvijek u odstupnici.
