Počeo sam postiti još kao dijete, a ovo je možda 73. ramazan kako postim. Zdravlje me, hvala Bogu, koliko-toliko služi, pa uspijevam prakticirati vjeru i post – priča Kasim. Prije pandemije koronavirusa nije bilo namaza koji je propustio. Pomažući se štapom, Dizdarević bi na zvuk ezana krenuo put džamije.
– Nažalost, sada je drugačija situacija i džamije su zatvorene. Nije ovo nikada bilo, sjećam se tifusa, ali ovo ne pamtim… Nedostaje mi džamija, odrastao sam u njoj – kaže Dizdarević.
Osim što je najbolji primjer da godine nisu prepreka da se prakticira post i vjera, najstariji Vrseljanin iza sebe ima i tešku životnu priču.
– Imao sam jedanaestero djece. Nažalost, obavio sam pet velikih i jednu malu dženazu. Dakle, izgubio sam šestero djece, iza koje su ostala unučad. Upravo zahvaljujući vjeri u Boga, te shvatanju da je to Allahova volja, uspio sam sve to prebroditi – priča Dizdarević. Međutim, kada pogleda djecu, 28 unučadi i 25 praunučadi, to mu daje dodatnu snagu i motiv da nastavi dalje kroz život. Zbog djece je i radio u rudniku, iako mu se majka tome protivila, kako bi im zaradio i donio hljeb kući. Valjalo je djecu podići, donijeti im obrok.
Ponosan sam što sam i na njih uspio prenijeti vjeru, namaz, post. Tako da su i oni vjerski nastrojeni – priča Dizdarević. Uprkos poslu, obavezama prema kući, učenje Kur’ana sastavni je dio njegovog života: Dnevno učim Kur’an po dva-tri sata. To je moj ritual i bez toga ne može proći dan. Poruka mladima: Poručuje mladima da što bolje uče, školuju se, nađu posao i da nemaju poroke, klanjaju, mole se Bogu, poštuju i poste mjesec ramazan. I ovoga ramazana sehur i iftar pripremaju mu sin Enes i njegova supruga Munira, koji se, kaže, brinu o njemu. A sve dok je njih, ne sekira se za sebe. Sve dok me zdravlje služi i ima ko pripremati sehur i iftar ja ću postiti, dakle, dok sam živ – kaže nam Dizdarević.
