Pomaganje djetetu da zaspi, umjesto da koristite metodu da se samo uspava plačući, pruža značajne neurološke prednosti njegovanjem osjećaja sigurnosti.
Kada su roditelji s mališanima dok se uspavljuju i prelaze iz svjesnog u nesvjesno stanje, to pomaže u smanjenju lučenja hormona stresa poput kortizola, koji može negativno da utječe na razvoj mozga.
Ovaj podržavajući pristup povećava oslobađanje oksitocina, hormona koji poboljšava veze i emocionalnu regulaciju. Nježno navođenje djeteta na spavanje može da ublaži anksioznost, čineći iskustvo manje zastrašujućim i utješnim. Sve u svemu, ovaj metod uspavljivanja podržava zdraviji razvoj mozga i jače veze između roditelja i djece.
Erika Komisar, klinički socijalni radnik, psihoanalitičar, trener za roditelje i autor sa 30 godina iskustva u privatnoj praksi, objasnila je ovu pojavu:
- Najteži trenutak za svu djecu, i za najosjetljiviju, jesu tranzicije, pogotovo prelazak u nesvjesno, dakle buđenje ujutro i momenat kad dijete zaspi uvečer. Tada im je potrebna osoba koja im pruža najveću sigurnost na svijetu, a to su roditelji. Mi gajimo male vojnike, kojima poslije “laku noć”, zatvaramo vrata, gasimo svjetlo i ostavljamo ih da plaču u mraku. Ovako se stvara neurološka šteta, pogotovo kod beba mlađih od 6 mjeseci. Morate da budete pažljivi čak i poslije ovog kritičnog perioda - rekla je Komisar.
