Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Spominje se da je vođa (vladar) jednog plemena uhapsio čovjeka iz drugog plemena, pa je njegovo pleme došlo sa svojim uglednicima i prinčevima da se zauzmu za njega. Kad je vladar vidio koliko ljudi je došlo da se zauzima za njega, upitao je: ”Ko je ovaj čovjek za kojeg ste došli da posredujete i da se zauzimate?” Svi su u jedan glas rekli: ”On je naš vladar!”
Vladar im je rekao: ”Ali, on nam nije rekao ništa o sebi.” Rekli su: ”Prezirao je da se ponižava pred vama, pa je htio da se pred njegovim narodom uvjerite koliki on ugled uživa u svom narodu.”
Tada ga je vladar oslobodio. Međutim, nakon nekoliko dana stigla mu je vijest da taj čovjek nije ništa drugo osim pastir deva, pa je vladar poslao svoje izaslanike da se raspitaju o onome što su prethodno učinili pripadnici tog plemena. Ubrzo je dobio odgovor od predstavnika tog plemena, koji je glasio: ”Ne može biti naš vladar onaj ko ponižava naše pastire.”
Pouka: Nema dobra u narodu u kojem je izgubljeno i pronevjereno pravo njegovih slabih, odnosno običnih građana, niti ima dobra u narodu čiji pripadnici nisu spremni da se bore i žrtvuju jedni za druge. Jer, život je mnogo kraći od onoga što očekujemo, ali i mnogo vrijedniji od toga da ga provodimo u međusobnim podjelama, svađama i mržnji. Slava i ugled se stvaraju generacijama, pa odgajajmo ponosne, dostojanstvene, moralne, hrabre i ugledne generacije, jer je ono što slijedi mnogo teže nego što mi očekujemo.
