Vrijednosti naše vjere nastoje uzeti u obzir osjećanja ljudi, muslimana i nemuslimana, predanih vjernika i griješnika. Podstičući na čuvanje osjećanja, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El-Isra, 53.)
– Ljepota jutra nije u izlasku Sunca, već u zahvaljivanju Uzvišenom Allahu što nam je dao još jedan dan da Mu zahvaljujemo i ibadet činimo.
– Srca su grane koje se ”povijaju” na bilo koju riječ, pa neka tvoje riječi budu povjetarac koji miluje i rashlađuje, a ne olujni vjetar koji lomi.
– Što si kulturniji i ljepšeg ahlaka, to će biti prijatnije razgovarati s tobom, i više te srca prihvataju, a umovi poštuju. Kultura i lijep ahlak ne zahtijevaju formalno obrazovanje, to je priča o duši koja je izabrala visine i čistoću, umjesto prizemnosti i prostote.
– Praznine duše ne mogu se ispuniti lažima i krivotvorenim stvarima, ma koliko izgledale impozantno i raskošno, već se one ispunjavaju istinitim stvarima, ma koliko bile jednostavne.
– Uprkos jednostavnosti iskrenih postupaka, oni stvaraju dubok osećaj u srcu koji se ne može dostići ni najvećim komplimentima i podilaženjima.
– Ne razmjenjuj mržnju mržnjom ni sa kim. Postidi ga dobrotom i on će biti između dvije stvari: ili će te sačuvati svog zla, ili će se posramiti i pretvoriti u prijatelja.
– Ne dozvoli da tvoja briga na društvenim mrežama bude ko te prati ili ne prati, umjesto toga, pobrini se da ono što objavljuješ bude od koristi ljudima. Jer, najvažnije je Allahovo zadovoljstvo, i za to ćeš biti pitan na Sudnjem danu.
U trenutku neslaganja sa nekim koga voliš, nema ničeg boljeg i korisnijeg od šutnje. Jer, ako tada progovoriš, ili ćeš povrijediti ili ćeš biti povrijeđen, a oboje je jednako gorko.(saff.ba)
