”Vjerovao ili ne, ja sam danas muslimanka zbog jednog malog toplog osmijeha”, rekla mi je Stacey, moja prijateljica iz Australije koja je prije nekoliko godina prigrlila islam. Objasnila mi je da je razlog njenog ozbiljnijeg zanimanja za islamom bila jedna vrlo optimistična i mlada dama, Sara, koja je radila sa njom u istoj kompaniji. ”Nisam je dobro ni poznavala, ali sam uvijek osjećala da u njoj ima nešto posebno”, dodaje Stacey. Sara je pomagala svakome, uvijek je bila vedra i nasmijana i doimala se kao neko ko nema nikakvih problema. Stacey je željela da dokuči tajnu toga te je odlučila razgovarati sa Sarom. Jednog dana Stacey se direktno obratila Sari upitavši je za tajnu pomoću koje je uvijek vesela. ”Moja religija mi u tome pomaže. Ja sam muslimanka”, rekla je Sara. Tada joj je objasnila kako islam utječe na ljudsko razmišljanje i djelovanje te odnos prema sebi i drugima. Tada je Stacey odlučila saznati više o ovoj predivnoj religiji koja se ne tiče samo čovjekovih duhovnih odnosa sa Bogom nego ukazuje i na vještinu komunikacije i ophođenja prema ljudima. Mnogi ljudi smatraju kako, da bi bili poštovani, moraju imati ozbiljan izraz lica, kako bi ih drugi shvatili kao ozbiljne. To nije slučaj u islamu. Islam stalno podstiče svoje sljedbenike da budu vedri i optimistični. To je, prvenstveno, zbog vjerovanja u Božije određenje. Muslimani vjeruju da, šta god da im se dogodi, to biva zarad njihovog dobra, te da ih Allah vidi, gdje god se nalazili. Čak i kada se stvari krajnje zakompliciraju, istinski muslimani u dubini sebe vjeruju da je Allahova mudrost i dobrota iza toga, te da će se sve na kraju okrenuti u njihovu korist.
Pozitivna energija
Muslimani nastoje ne jadikovati mnogo zbog budućnosti i onoga što bi mogla donijeti. To ne znači da apsolutno ne razmišljaju o tome; definitivno razmišljaju, ali oni sebi postave jasne ciljeve te plan kojim će postupno realizirati zacrtano. Tada prestaje njihova briga pa se prepuštaju Allahu, čvrsto vjerujući u Njegovu mudrost i dobrotu. Za poslanika Muhammeda, a.s., kaže se da je uvijek bio veseo i nasmijan. Lice mu je sjalo od zahvalnosti Allahu, iako se suočavao sa tako velikim brojem nedaća da je to teško i zamisliti. Bio je duboko ubijeđen da je Allah s njim, da ga čuva te da će na koncu sve biti dobro. Podučavao nas je da činimo isto. Čak je rekao da, ako se musliman nasmije muslimanu, to mu se računa kao da je udijelio sadaku (Buhari).
Prakticirajući islam, svako od nas ponaosob ima obavezu da drugim ljudima prikaže istinski karakter jednog muslimana. Djela govore mnogo glasnije od riječi, tako da način na koji se ophodimo prema drugima ostavlja znatno dublji trag od pukih riječi koje izgovorimo. Vjerovali ili ne, tjelesni jezik je jako efektivan u komunikaciji s drugima ili kako se kaže: ”Nije važno šta kažeš, nego kako kažeš”. Ono što je zanimljivo kod osmijeha jeste njegovo dejstvo. Ono je iznenađujuće učinkovito na sve ljude različitog porijekla, rase, nacionalnosti i uzrasta. Osmijeh je jezik koji svi razumiju. On ima snagu koja čini da se ljudi osjećaju ugodno i cijenjeno te posvuda širi jako pozitivnu energiju. Čak i psihologija drži da je osmijeh koristan po ljudsko zdravlje. Pokušajte sami: možete li gledati u nekoga ko je nasmijan a da se i sami ne nasmijete? Mi to činimo bez razmišljanja. Kako bih sumirao priču, spomenut ću jedno načelo koga se stalno i iznova prisjećam: ”Ja sam musliman i imam najmilostivijeg Gospodara. Zašto onda da se brinem kada znam da sve što mi se dešava zapravo služi mome dobru?” Stoga, počnimo prakticirati ovu zdravu naviku i širimo pozitivnu energiju oko sebe, pa ćemo biti i obilato nagrađeni od Allaha zbog sadake koju udjeljujemo svojim osmijesima.
