U zemljama uz Sredozemno more lovor raste samoniklo, a uzgaja se kao ukrasni grm ili drvo. Najbolje uspijeva u bogatoj, dobro dreniranoj zemlji i u blagim klimatskim uvjetima, piše Avaz.ba
Prema nekim mišljenjima, domovina lovora je Mala Azija, odakle se raširio po cijelom Sredozemlju. Koristi se u hortikulturi kao stablo ili kao formalno oblikovana živica, u kulinarstvu kao začin, a u narodnoj medicini kao ljekovita biljka.
Vitamini i minerali
Ljekovita je to i začinska biljka koja se bere u svako doba godine. Listovi se suše u hladu, ponekad se prešaju da se ne bi uvijali. Tako mogu sačuvati tamnozelenu boju i jak miris. Zrele bobice se suše. Upotrebljava se u kuhinji, kao veoma aromatičan začin u mnogim jelima. Kad kiselite namirnica za zimnicu ne zaboravite dodati koji list lovora, bilo da je svjež ili suh.
Lovor je bogatog mineralnog sastava, značajne su količine kalcija (834 mg), željeza (43 mg), magnezija (120 mg), fosfora (113 mg), cinka (3,7 mg), bakra (0,42 mg) i selena (2,8 mcg).
Od vitamina lovor u značajnijim količinama sadrži vitamin C, riboflavin, niacin, vitamin B6, folnu kiselinu i vitamin A. Od ostalih nutrijenata lovor na 100 g sadrži značajan udio vlakana 26,3 g.
Začin i lijek
Lovor je vrlo poznat i cijenjen začin još od vremena antike, gdje je bio simbol mudrosti, mira i zaštite, podjednako korišten i u gastronomiji kao i u medicini. Nutritivni sastav pokazuje da je lovor prava ljekovita riznica koja se oslobađa tokom kuhanja.
Lovor obogaćuje antioksidativni potencijal hrane, čime se doprinosi jačanju imunološkog sistema, zaštiti od štetnog utjecaja slobodnih radikala, zacjeljivanju rana i zaštiti od virusa.
Vitamin A koji se u značajnim količinama nalazi u lovoru doprinosi boljem vidu, održavanju i zaštiti sluznice i kože, pomaže u smanjenju rizika od raka pluća i usne šupljine.
Prepoznatljiv miris lovora potječe od hlapivih spojeva koji ljekovito djeluju na probavni sistem i ublažavanje probavnih tegoba. Osobito se preporučuje lovor dodati u mesna jela jer sadrži enzim koji pomaže razgradnji proteina.
Čaj od lovora podstiče apetit i probavu, pomaže smirivanju mučnine, ublažavanju čireva, grčeva i nadutosti. Esencijalno ulje lovora može pomoći kod liječenja artritisa, boli u mišićima, bronhitisa i gripe.
Naučno je dokazano...
Ovaj mirisni začin ima potencijal da reducira rizik od pojave raka jer sadrži niz fitokemikalija koje posjeduju snažna antikancerogena svojstva čija istraživanja su u toku.
Studija objavljena u časopisu BMC Complementary and Alternative Medicine pokazuje obećavajuće rezultate da lovor ubrzava zacjeljivanje rana. Rad objavljen u Natural Product Research otkriva da lovor posjeduje to svojstvo jer ima snažno antimikrobno djelovanje protiv većine poznatih patogena (Staphylococcus aureus, Streptococcus pyogenes, Aspergillus fumigatus i Candida albicans).
Istraživanje objavljeno u Journal of Clinical Biochemistry and Nutrition ispitivalo je utjecaj lovora na nivo šećera kod oboljelih od dijabetesa tip 2. Tokom 30 dana ispitanici su dobivali od jedan do tri grama mljevenog lovora, u tom periodu smanjila se glukoza u krvi, holesterol i trigliceridi. Rezultati su vrlo obećavajući iako je potrebno još ispitivanja.
Upotreba u kulinarstvu
Lovora ima po cijelom svijetu, a najviše u Indiji koja je i najveći izvoznik sušenog lista. Svježe listove lovora nakon što ih uberete trebate dobro oprati, a potom ih dodajte u jela ili sušite u hladu.
Listovi lovora se kao začin mogu koristiti kod sušenja ribe i mesa, kod pripreme ribljih i mesnih marinada, juha, umaka, buzara i brodeta, pirjanih mesnih jela kao što su gulaši, dodaje se jelima od kiselog kupusa i repe. No, ne treba pretjerivati - na kilo mesa dovoljan je jedan list lovora.
Sveto drvo Apolona
* U Starom vijeku lovor je smatran svetim drvom boga Apolona. Sve što je bilo povezano s bogom Apolonom bilo je u vezi s lovorom. I na starom kovanom novcu Apolon je prikazan s vijencem lovorike na glavi.
* Rimske vojskovođe, kad bi se vraćali s ratnih pohoda ulazili su u Rim ovjenčane lovorovim vijencem.
* Imperator Tiberije se sa vijencem lovora na glavi krio pod krevetom za vrijeme grmljavine.
* Imperator Klaudije se u vrijeme epidemije kuge preselio u Laurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora sprečava širenje zaraze.
* Neron se za vrijeme kuge krio u svom lovorovom gaju.
* Rimski gurman Apicius smatrao je ovu biljku nezamjenjivim začinom.
* Karlo Veliki je 812. godine stavio lovor na spisak biljaka koje se moraju uzgajati u njegovim vrtovima.
