1. Ljepota osmijeha
Da, osmijeh je jedna vrsta izvanredne ljepote. On je također jedan univerzalni ljudski jezik, jer ako, naprimjer, na televiziji vidimo jednog Korejca, Nijemca, Senegalca, Amerikanca ili nekog bilo koje druge nacije dok se smiješi, mi shvatamo da se on(a) smije i osjećamo ushićenje, sreću i ljudsku naklonost koju taj osmijeh predstavlja. Takav prizor je lijep, za razliku od prizora depresije, turobnosti i mrštenja.
Zbog ovoga je navika osmjehivanja jedna od najvažnijih stvari koje budućim PR menadžerima govore da moraju usvojiti. Podučavaju ih kako da se nasmiješe i nastave smiješiti. Lingvisti kažu da je osmijeh – preludij u smijeh – facijalni izraz radosti, u kojem su nečiji zubi znak zadovoljstva i sreće.
Stoga je osmijeh jedan oblik ljepote. Zna se da je Poslanik, s.a.v.s., većinu vremena imao osmijeh na licu. Prenosi se da je Džerir, r.a., rekao: Poslanik nikad nije odbio da me vidi od kada sam primio islam. Kad god me vidio, dočekao bi me s osmijehom. (Buhari)
Ne samo da je lijep osmijeh na licu bio karakterna crta Poslanika, s.a.v.s., već je promovisao osmijeh i ohrabrivao druge da se smiju. Prenosi se da je rekao: Tvoj osmijeh bratu u lice je dobročinstvo (sadaka). (Et- Tirmizi)
Također se prenosi da je rekao: Ne podcjenjujte bilo koje dobro djelo, pa makar da sretenete brata muslimana vedrog i nasmijanog lica. (Muslim)
2. Ljepota ugodne pojave
Poslanik, s.a.v.s., je nosio najljepšu odjeću koja mu je bila dostupna. Prije nego bi primio delegacije, dotjerao bi svoju vanjštinu onako kako priliči njemu, a i njima; tj. oblačio je ono što je u skladu s položajem i tradicijom svake delegacije. Također je volio parfeme. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: Nanosila sam na Poslanika najljepši miris koji smo imali. (Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., je zabranjivao svakom ko je jeo bijeli ili crveni luk da ulazi u džamiju. On je prihvatao ljepotu općenito kao jednu od stvari koje Svemogući Allah voli. U jednom hadisu je rekao: Allah je lijep i voli ljepotu. (Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim)
3. Ljepota blagog držanja
Prenosi se da je Poslanik rekao: Kada se blagost nađe u nekoj stvari, ukrasi je, kada se ukloni iz neke stvari, unakazi je. (Muslim) Dakle, blagost je ukras i ljepota, dok je nasilje ružna, odvratna stvar. Plemeniti Poslanik,s.a.v.s., je sve svoje poslove radio uz blagost te je poticao na blagost u svim poslovima, i u javnim i privatnim.
Svi ljudi bi trebali obnoviti svoj osjećaj i jaku svijest o ljepoti koja se nalazi u vjeri i u čitavom univerzumu.
4. Ljepota nježnosti
Sljedeći primjeri će nam pokazati neke aspekte Poslanikove izuzetne nježnosti:
a) Kad bi čuo da neko dijete plače, on bi ubrzao obavljanje namaza (u džematu, op.prev.) iz obzira prema majčinoj brizi za njeno dijete;
b) Jednom je zaustavio kretanje vojske iz brige za pticom koja je žalila za svojim ptićima koje su uhvatili neki vojnici. Vojska je nastavila s pokretom tek kad su ptići vraćeni svojoj majci.
c) Izbjegavao je direktno prigovaranje nekom u lice. Radije je govorio ovako: A šta je s onim ljudima koji osjećaju previše ponosa da rade nešto što i ja sam radim?
d) Izlazio je u susret djeci te se šalio s njima. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: Poslanik se toliko družio s nama (djecom) da bi mom mlađem bratu rekao (šaleći se s njim): ´Ebu Umejre ! Šta je to ptičica uradila?´(Buhari)
e) On je odobravao i dozvoljavao razonodu u svojoj kući. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: Igrala bih se sa svojim lutkama u Poslanikovoj kući, a i moje prijateljice su se igrale sa mnom. Kad god bi Poslanik ušao (u moje odaje), one bi se skrile, ali bi ih Poslanik pozvao da mi se pridruže i igraju se sa mnom. (Buhari)
f) Prenosi se da je rekao: Neka niko od vas ne kaže: ´Moja je duša postala zla!´, nego neka kaže: ´Moja je duša postala gruba.’ (Buhari i Muslim)
Ibn Hadžer u djelu Fethu-l-Bari citira da je El-Hattabi rekao: „Zla” i „gruba” su sličnog značenja, ali Poslanik, s.a.v.s., nije volio pridjev „zao” i izabrao je sigurniji pridjev „grub”. Zaista je njegova navika bila da neki neprijatan naziv zamijeni nekim profinjenijim. U ovom hadisu se implicira da se neprijatan vokabular treba izbjegavati. Poenta je da se izbjegavanjem izraza poput „Moja duša je postala zla” izražava nježnost prema svom biću.
g) Svojim suprugama je uvijek iskazivao poštovanje i postupao s nježnošću. Naprimjer, svojoj supruzi Safiji bi uvijek ponudio svoje koljeno da se popenje kad je željela uzjahati kamilu.
h) Propovjedao je o božanskoj „blagosti” prema ljudima. Prenosi se da je u jednom hadisu rekao: Pošto je Allah završio stvaranje, kod Sebe, iznad Arša, zapisao je: ´Moja milost nadvladala je Moju srdžbu.´ (Buhari i Muslim)
Drugo: Ljubav
Mnoge istinske i časne riječi se koriste neprikladno i u tolikoj mjeri da su gotovo postale degradirane i izbjegavane. Jedna od takvih riječi za koje se čovjek boji da bi mogle biti napuštene ili zloupotrijebljene je ljubav. Ljubav je zapravo osnovni vjerski princip. Ona je osnova velikih veza koje su najplemenitije i najbliže savršenosti.
Ljubav je porijeklo čovjekove veze s njegovim Gospodarom. U Kur’anu Svemogući kaže: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (El-Bekare, 222. ajet)
Svemilosni Stvoritelj voli one koji su strpljivi, milostivi i pravični. On voli one koji u Njega imaju povjerenje i koji se Njemu okreću.
Vjera je biljka ukrašena ljubavlju koju je Svemogući Allah posadio u srce vjernika. U jednom kur´anskom ajetu se kaže: Ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje dragim učinio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao. (El-Hudžurat, 7. ajet)
Dakle, Poslanik je bio zagovornik ljubavi i u riječima i u djelima. Sljedeći hadisi to jasno pokazuju: Ko bude posjedovao tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega mimo njih, da nekog čovjeka voli samo u ime Allaha, i da mu bude mrsko vratiti se u nevjerovanje kao što mu je mrsko da bude bačen u vatru. (Buhari i Muslim)
Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli. (Muslim)
Allahu, podari mi dar ljubavi prema Tebi, ljubavi prema onima koji Te vole i ljubavi prema djelima koja će me približiti Tvojoj ljubavi. (Buhari)
Uhud je planina koju volimo i koja voli nas. (Buhari)
Želimo da svi sljedbenici poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao i svi drugi ljudi ponovo ožive svoj osjećaj i jaku svijest o ljepoti u vjeri i u čitavom univerzumu; da imaju ogromni osjećaj ljubavi, koja je osnovni princip u svim prisnim, vedrim i razumnim vezama. Uostalom, bez ljepote i ljubavi nema ni istinske vjerske predanosti niti ispravnog života na Zemlji. Da li se ijedno može ostvariti kroz ružnoću i mržnju? Odgovor je jednostavno: Ne.
Autor: Zeinul Abdin er-Rikabi
