Poručuje ovo instruktor gljivarstva iz Mrkonjić Grada Boro Marić, koji iza sebe ima dvadesetogodišnje iskustvo.
Nemile situacije, kao što je nedavno trovanje ljudi pečurkama u Srbiji, toliko isprepadaju građane da se jedan period uzdržavaju čak i od kupovine šampinjona. Ali, to nije rješenje. Svijet gljiva je potrebno upoznati, posebno oni koji se bave sakupljanjem u prirodi.
Suština je da ljudi moraju da se uozbilje i da shvate opasnosti koje vrebaju ako su površni, jer tako mogu da unište život cijeloj porodici. To se, nažalost, desilo u Srbiji. A, u suštini sve je prosto, samo treba znati i posvetiti se – govori Marić za Srpskainfo.
Postoji desetak vrlo ozbiljnih otrovnica koje se moraju znati, napominje naš sagovornik. Čak i šampinjoni, u koje naši kupci najviše vjeruju, imaju svoje otrovne vrste.
Ipak, sve ono što ima etiketu trebalo bi da je provjereno i u redu.
Ne truju gljive ljude, nego ih truje neznanje. Nekada je sve bilo mnogo teže zato što nije postojao internet i fotoaparati da se provjeri o kojoj gljivi je riječ. Danas, na društvenim mrežama ima bezbroj grupa o gljivama gdje uvijek bude dobrih poznavalaca i oni, kad neko objavi fotografiju, mogu odrediti o kojoj vrsti je riječ ili barem prepoznati ako su u pitanju otrovne vrste – pojašnjava Marić.
Trovanje u Srbiji, kada su ljudi kupili opasnu pupavku od bake na pijaci, pokazuje nam da nisu tačna ni uvjerenja kako su stariji sakupljači gljiva iskusniji.
Dugo se bavim ovim poslom, više od 20 godina, i najgore mi je kad kažu „iskusan gljivar se otrovao“. Ne kažu da je on, recimo, 30 godina brao tri vrste gljiva i onda ubrao četvrtu – govori Marić.
Topla preporuka za svakoga ko želi da uđe u ovaj svijet je da nabavi literaturu, a pored toga u regionu se organizuju izložbe gljiva, predavanja. Marić i Visitor centar Pecka takođe organizuju škole gljivarstva; ove godine imali su 70 polaznika.
Nisu gljive samo otrovne i jestive, one imaju bezbroj osobina zbog kojih bi ih trebalo upoznati. Najvažnije su za recikliranje prirode. Ne bi trebalo dirati one koje ne poznajemo, gaziti ih i uništavati im staništa. Ljudima preporučujem da, ako nisu sigurni u ispravnost neke gljive, odu na internet i provjere. Sada postoje dobri telefoni, gljiva se uslika, objavi u grupi i u roku od par minuta se neko već javi. Na kraju, ako ne uspiju provjeriti, bolje je i baciti dobru gljivu,nego rizikovati – zaključuje on.
Sezona sakupljanja gljiva završava se sada do proljeća. Na banjalučkoj Tržnici pojasnili su nam da štand za prodaju gljiva može zakupiti svaki građanin, uz ličnu kartu, a za kontrolu kvaliteta nadležna je inspekcija.
Samo jedno mikološko društvo
U BiH je trenutno aktivno samo Mikološko društvo u Sarajevu i to je veliki hendikep. Krivo mi je što ni u Banjaluci, na ovoliki broj ljudi, nema nijedno udruženje koje bi okupljalo i edukovalo gljivare. Postoji neka inicijativa da se osnuje takvo udruženje i mislim da je to jako važno, jer je mnogo bolje uložiti u to, nego u liječenje.
