Danas u svojoj 51. godini mogu reći da sam sve do sada imao težak život. Nikada ni u šta nisam vjerovao i uvijek sam bio tvrdog karaktera. Cijeli život bavio sam se borbenim vještinama i radio kao izbacivač i na poslovima obezbjeđenja. Zbog okoline i posla kojim sam se bavio, često sam se znao zateći u lošim situacijama. Nekad sam dolazio u situacije da se povlače noževi, na mene je tri puta pucano, od čega sam jedanput pogođen.
Kako sam poznavao počinioce, odlučio sam da napravim plan kako bih dvojicu od njih ubio. Nisam mario za posljedice jer sam već sam nekoliko puta bio u zatvoru, tako da sam čvrsto odlučio da svoj plan sprovedem u djelo, jer oni su već pokušali mene da ubiju! Osjećao sam da imam pravo da to uradim. Da budemo jasni, do svega ovoga došlo je samo zbog toga što sam jednom prilikom svoju ruku stavio na njihovo auto!
Nakon što sam nabavio oružje i skovao plan, otišao sam na počinak. Nakon što sam zaspao, sanjao sam kako je neki čovjek došao po mene i odveo me u neku drugu državu, u neku staru zgradu. Kasnije sam shvatio da je to bila džamija, ali u tom trenutku nisam mogao pojmiti kakvo je to mjesto.
Zatim je taj čovjek otišao u prostoriju koja se nalazila pored sobe u kojoj sam spavao, a ja sam ga posmatrao kroz otvor koji je sličio otvorenom prozoru. Otvorio je knjigu – poslije sam shvatio da je to Kur’an – i počeo učiti. Učenje koje sam čuo u snu, čuo sam i ranije na pijaci (ogromna pijaca u Beverwijku gdje su većina prodavača muslimani i gdje se čuje ezan iz mesdžida i učenje Kur’ana sa nekih štandova sa islamskim produktima) i prepoznao sam da je to učenje Kur’ana. Imao sam osjećaj da je ovaj čovjek cijelu noć učio Kur’an i to me je izluđivalo! Učio je tako jako i čisto na nadnaravan način, jednostavno me time izluđujući! Odlučio sam da se pravim kao da to i ne čujem.
Međutim, toliko me to nerviralo, da sam se od muke budio sav mokar od znoja. Sljedeće noći sanjao sam isti san… i sljedeće noći isto… i sljedeće noći isto… O ovome ni sa kim nisam razgovarao i kako je vrijeme odmicalo primijetio sam da mi se počelo sviđati! Ovo je trajalo četrnaest dana, svaku noć isto se ponavljalo. U međuvremenu mi se to tako svidjelo da sam rado išao spavati, ali odjednom je sve prestalo. Primijetio sam da sam vrlo pažljivo slušao, ali da sam malo šta zapamtio.
U meni se probudila želja da saznam za značenje riječi koje sam zapamtio i odlučio sam da pitam pekara koji je imao radnju u istoj ulici gdje sam živio. On i njegova porodica izgledali su mi kao iskreni vjernici i odlučio sam ih pitati šta da radim. Kad sam ušao, sačekao sam da odu sve mušterije i ispričao sam im šta mi se dešavalo u zadnjih četrnaest dana. Kako sam pričao, njihove oči postajale su sve veće i veće. Jedan od njih upitao me da li sam šta zapamtio od toga, a ja sam bez dvoumljenja odgovorio: “Da.”
Kada sam im rekao da sam zapamtio riječi “Maliki jevmid-din” (sad znam da to znači ”Gospodaru Sudnjeg dana”), oni su počeli su da viču: “Hvala Allahu! Slavljen neka je Allah! Dobio si priliku da popraviš svoj život, pa ugrabi tu šansu!” Obavijestili su me da sam izgovorio rečenicu na arapskom jeziku koja se inače izgovara za vrijeme molitve. “To ne možeš poricati”, rekoše, “to je čudo! Tekbir! Allahu ekber!” Nakon ovoga otišao sam kući razmišljajući: ”Ovo je znak od Boga i to stvarno ne mogu poricati! Od tog momenta odustao sam od svojih spomenutih planova i odlučio sam da se posvetim izučavanju islama. Kupio sam prijevod značenja Kur’ana i pročitao sam ga četiri puta.
Pokušao sam da opovrgnem sve što stoji u njemu, da mi Allah oprosti, šejtan je taj koji me je na to navodio. Ali, nije mu uspjelo u tome, sve što je u Kur’anu je istina! To se ne može poreći! Na kraju sam se predao i uvidio sam da je Allah jedini koji ima pravo da bude obožavan i da je Muhammed Njegov poslanik. Zahvalan sam Allahu koji me spasio, jer uistinu, imao sam loše namjere! Sad sam poboljšao svoj život i više ne radim kao izbacivač. Izgovorio sam šehadet: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah!
Više ne jedem svinjetinu i sad pokušavam da steknem znanje o islamu. Nadam se da će me neko što prije naučiti sve o obavljanju namaza u džematu. Svoje znanje prenosim na druge jer stekao sam mnogo iskustva učestvujući u takmičenjima ”kick-boxa” i ”freefighta”, također sam i majstor ”aikida’’ drugi dan, hvala Allahu. Sve ovo radim kako bih dao svoj doprinos društvu i nadam se da ću biti još bolji čovjek. Selamim vas sve i poručujem vam da sam vrlo sretan! Vaš brat u islamu, Skip.
(Časopis na holandskom ”Wij Moslims”, 9. godina, broj 10)
Preveo: Hasan Stranjac (Student u Kairu, Egipat)
