Razumni su samo oni ljudi koji se pripremaju za ahiret, jer je ahiret bolji i vječniji. A bespogovorno će propasti oni koji srljaju i smatraju da je ovaj bezvrijedni svijet njihova konačna stanica i krajnji doseg njihovih želja. (Zato se ovi potonji slabo snalaze u kušnji, najviše žale kad ih nešto mimoiđe.) S obzirom na to da nemaju na umu budući svijet, ne žele da im iko i išta pomuti njihovo uživanje, a kamoli da im ga uskrati. A da se oslobode koprene koja im zastire srce i vid, vidjeli bi da se moraju okrenuti budućem svijetu, pa bi se potrudili da zasluže džennetske ljepote, pomno bi slušali kur’anske ajete koji govore o tim ljepotama. A Džennet je, tako mi Allaha, kuća za koju se vrijedi potruditi i nesebično namučiti.
Jesmo li ikad pokušali zamisliti život dženetlija, koji nikad neće biti ni bolesni, ni tužni, niti će ikad umrijeti, niti će ikad ostarjeti, niti će moći pohabati odjeću, u odajama čija je spoljašnjost vidljiva iz unutrašnjosti, i čija je unutrašnjost vidljiva spolja… Jesmo li ikad sebi pokušali predočiti uživanja koja niko nije vidio, niti je iko za nešto slično čuo, nitio je ikom takvo nešto moglo pasti na um?!
Eto, znajmo i to da u Džennetu postoji stablo kroz čiji hlad jahač mora jahati više od stotinu godina da bi ga prevalio, i da postoje šatori visine šezdeset milja, i da džennetske rijeke neprestano teku, i da su njihovi dvorci blistavi, i da je voće nadohvat ruke, i da tamo postoje bistri izvori, i visoke postelje, i da su čaše postavljene, i jastuci poredani, i ćilimi rasprostrti…
Znamo li šta znači biti savršeno radostan, neizmjerno veseo, uživati u predivnim mirisima koji sve ispunjavaju, imati na raspolaganju sve što čovjek poželi… Tako je u Džennetu. Pa gdje nam je um, zašto ne razmislimo?!
Ako te čeka ovakvo mjesto povratka, onda kušnju smjelo podnesi, raduj se iskušenju, upravo ćeš zbog nje zaslužiti Džennet.
Radimo dobra djela, zaslužit ćemo nagradu i Allahovu blizinu, bit će nam rečeno: ”Mir vama neka je za ono što trpjeli ste! Divna li je Kuća najsretnija!” (Er-Ra’d, 24)
