Kur’an ukazuje na posebno stanje oboljele osobe i u tom smislu joj daje poseban status koji se izražava kroz davanje olakšica takvoj osobi. U Kur’anu i sunnetu Božije Poslanika, s.a.v.s., nalazimo smjernice i upute za ponašanje u stanju bolesti. Na prvom mjestu, čovjek treba biti svjestan da je bolest teškoća iskušenja ili ispita koji pogađa sve one koji razmišljaju o džennetu.
„Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali — uzviknuli: ‘Kada će već jednom Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova je pomoć zaista blizu!” (El‐Bekara, 214)
Drugi postupak u stanju onog koji je iskušan bolešću, jeste da bude strpljiv i izdržljiv. Uzvišeni Allah u Kur’anu hvali istinske vjernike (El-Bekare 177) opisujući ih kao one koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti i za vrijeme nevolje. A te osobine imaju samo oni koji su bogobojazni, ističe se u nastavku pomenutog ajeta.
Nagrada za strpljivost je višestruka, a onome ko se u bolesti strpi u ime Uzvišenog Allaha – On će oprostiti neke njegove grijehe.
„Neće vjernika zadesiti nikakva teškoća, tuga, niti bolest, čak ni briga koja ga mori, a da mu Allah neće zato oprostiti neke njegove grijehe.“ (Tirmizi 976)
Ovdje treba napomenuti da većina islamskih učenjaka smatra da se time misli na male grijehe, jer je za velike potrebno pokajanje.
O ma kakvoj se teškoj bolesti radilo, iskreni vjernik ne pada u očaj i ne gubi nadu u Allahovu milost i pomoć, jer u Kur’anu se ističe: „Allahova pomoć je zaista blizu.“
Sjetimo se samo Ejuba, a.s., i njegove razarajuće bolesti, kao i onih svih drugih iskušenja kroz koja je prošao, ali on ni za trenutak nije izgubio nadu u Allahovu milost i Njegovu pomoć.
Iskreni vjernik je duboko svijestan da je Uzvišeni Allah Taj „Koji ga hrani i poji, i Koji ga, kad se razboli liječi.“ (Eš-Šu’ara, 80)
