Kada novi muslimani prihvate islam, gotovo je neizbježno da, osim njihove privlačnosti prema monoteizmu koji je svojstven vjeri, pronađu višu svrhu života, te ravnotežu između ovog i budućeg života. Ispričano je toliko mnogo priča o novoj braći i sestrama koji su siti konzumerizma i njegovog zlog izroda – materijalizma – i pronalaze utjehu u zadovoljstvu Allaha – odricanjem od dijela ovih želja i prikupljanjem „kredita“ na svoje račune za ahiret.
Međutim, kada nova braća i sestre dođu u vjeru, oni imaju tendenciju pronaći podijeljene vrijednosti koju prakticiraju mnogi muslimani, a u nekim slučajevima nema velike razlike u životnim stilovima tih muslimana i prijašnjim životnim stilovima novih muslimana prije su prihvatili islam. Netko bi se mogao zapitati zašto je to tako. Ovo je višeslojno pitanje kada se radi o vjeri i njenim sljedbenicima, a to vrijedi za svaku religiju, ne samo za islam..
Uzvišeni Allah je sačuvao Kur’an u najizvornijem obliku i tako će ostati zauvijek, predstavljajući savršenu vjeru za cijelo čovječanstvo (kroz prakticiranje načela u Kur’anu i prakticiranje sunneta). Ipak, ni mi muslimani nismo pošteđeni modernog načina razmišljanja o odvajanju religije od svakodnevnog života. To se uglavnom može vidjeti iz načina na koji definiramo “uspjeh”, a to se uglavnom vrti oko dunjaluka.
Šta se tiče dunjaluka, pretjerana ljubav prema dunjaluku je bolest srca i šta više volimo dunjaluk i čeznemo za njim, više time umrtvljujemo svoja srca…
“Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” (Ankebut, 64.)
“Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Zuhruf, 32.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao za ovaj dunjaluk za ne vrijedi ni koliko krilo mušice.
Iako se ovaj način razmišljanja održava i infiltrira u sljedeću generaciju, nažalost je normalno da novi muslimani promatraju kako mnogi njihovi vršnjaci definiraju uspjeh na isti način na koji bi jedan nemusliman definirao uspjeh. Naravno, ovo ne znači da ne trebamo postizati i u dunjalučkom smislu, ali vrlo je važno da nam ahiret uvijek bude primaran.
Samo nažalost među mnogima od nas, komunikacija s Allahom postaje sekundarni prioritet – bez redovnog namaza i svakodnevnog učenja Kur’ana . Ovo je nešto o čemu trebamo razmisliti.
Gubljenje stvari kao što su namaz, povezanost s Kur’anom, ljubav prema Poslaniku Muhammedu (mir neka je na njemu), svim njegovim prethodnicima i svim ashabima (neka je Allah zadovoljan sa svima njima), i izbjegavanje važnih uputa izloženih u sunnetu, upalili su alarm da se definicija uspjeha na kraju promijenila. Ovo je očito ozbiljna nuspojava koja se događa u okolnostima kada razumijevanje islamskih načela počinje blijedjeti.
Molimo Allaha da popravi naša stanja i ojača naša srca u islamu. Amin
Izvor: About Islam
