Ovo mi se desilo prvoga dana ramazana. Moj otac je imao srčani udar, u džamiji. Odvezli su ga u bolnicu, a ja sam požurila da stignem tamo što prije. Kada sam stigla, gledala sam u svoga oca, bio je tako lijep, pa čak iako je bio starac. To je bio čovjek koji se brinuo o meni, mijenjao moje pelena kada sam bila dijete. Vodio me je u školu, trudio se oko mene što je najbolje mogao, udovaljao je svim mojim dječijim željama. Međutim, toga dana sam shvatila da sam bila grozna kćerka! Tada sam donijela dovu Uzvišenome Allahu, i rekla sam:…
‘O Allahu, molim te da mu produžiš život kako bi ja mogla da mu uzvratim svo ono dobričinstvo koje je on meni pružio!’ Uzvišeni Allah mi je uslišao tu dovu, moj otac se je probudio Allahovom voljom. Živio je još četiri mjeseca. U ova četiri mjeseca njegovog života, trudila sam se da što više učinim za njega. Kuhala sam mu, čistila sam njegov stan, vozila sam ga kod doktora, ispunjavala sam njegovu svaku želju, sve sam mu udovoljavala.
Međutim, nakon četiri mjeseca sam shvatila, subhanallah, da je mom ocu život jako otežan. Nije mogao samostalno otići u kupatilo, nije čak mogao da diše sam bez pomoći aparata. Iako sam bila sretna što je on živ i tu samnom, bilo mi je teško jer je to bila nepravda prema njemu da ga održavam u životu a da se on toliko pati. Tada sam ponovo podigla svoje ruke u dovi Uzvišenome Allahu:’O Allahu molim te da moj otac ne napusti ovaj svijet osim u stanju pokornosti Tebi.“
Četiri mjeseca kasnije je došao dan džumme, petak. Odveli su ga na džummu, a nakon toga, doveli su ga kući članovi porodice i prijatelji. Moj otac je izgledao tako dobro, kao da je bio potpuno zdrav, ništa mu nije falilo. Proveo je cijeli dan u krugu porodice i prijatelja. Kada su htjeli da klanjaju jaciju namaz, on se izvinuo i rekao da je veoma umoran. Odvela sam ga na sprat u njegovu sobu. I nije prošlo pet minuta od toga, počela sam da vrištim i da dozivam sviju da brzo dođu na sprat. Svi su hitro došli na sprat, u njegovu sobu.
I zamislite, kako ulazite u sobu, a u toj sobi leži vaš otac, čije tijelo napušta njegova duša. Njegove oči su bile širom otvorene, a njegova duša je napuštala tijelo. Dok se sve to dešavalo, on je govorio: „Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti….“ i to je ponavljao…Preselio je s tim riječima na usnama.
