U ovom tekstu bit će riječi o jednom od takvih ljudi koji su svojim izdajstvom i munafiklukom obilježili muslimansku povijest i nanijeli muslimanima ogromnu štetu.
Naime, 26. juna, 1243. godine, dogodila se bitka kod Köse Dağa (lokacija između provincije Erzincan i grada Gümüşhane na sjeveroistoku današnje Turske), između Mongola koje je predvodio Bajdžu Noan i seldžučke dinastije pod vođstvom sultana Giyaseddin Keyhüsreva. Ova bitka završila je pobjedom mongolske vojske i imala je veliki utjecaj na narušavanje situacije u Anadoliji.
Nakon te bitke seldžučki sultani su imali samo formalnu vlast, a stvarna vlast pripadala je mongolskim kanovima, tako da su seldžučki sultani bili primorani davati ogromne poreze Mongolima.
Unatoč tome, Anadolija i neka turkmenska plemena nisu se u potpunosti pokorili tiraniji i vladavini Mongola, tako da su neka plemena dizala pobune i pružala otpor. Iako taj otpor nije bio dovoljan da se poraze mongolske horde, on je ipak bio poput trna koji upadne u oko, i zbog straha da se ne poveća broj protivnika mongolske vlasti, Mongolima je bila potrebna protumjera i oružje za ulijevanje straha u srca Turkmena muslimana.
Zbog toga su Mongoli regrutovali turske ili turkmenske mladiće da budu oštri mač u borbi protiv njihovih sunarodnjaka koji su dizali bune i pružali otpor Mongolima. Jedan od najpoznatijih turkmenskih izdajnika i špijuna bio je mladić kojem su Mongoli dali ime ”Albasti”, koji se pojavljuje i u popularnoj turskoj seriji ”Ertugrul”, kao mongolski špijun i saradnik koji zadaje ogromne probleme pravednom begu i mudžahidu iz plemena Kayi, Ertugrulu, ali i ostalim turkmensko-muslimanskim plemenima.
Albasti je u turskoj mitologiji poznat kao zastrašujući lik za kojega se znalo da progoni trudnice i ubija ih, što je bio znak da nema milosti ni prema novorođenim bebama i ženama, a kamoli prema muškarcima.
Ovo ime ili naziv ”Albasti” također označava “moru” koja se spušta na grudi osobe koja spava. Turkmenska noćna mora “Albasti” nije prestajao da napada i steže grudi mudžahida, tako da je uspio od mnogih turkmenskih mladića načiniti izdajnike slične njemu.
Tako su Mongoli, na osnovu izmišljenog lika koji je plašio djecu, među samim Turkmenima našli onoga ko će ulijevati strah u kosti odraslim Turkmenima, a ne samo djeci, toliko da se u turkmenskim plemenima osjećao strah na sami spomen imena Albasti. Stoga nije čudo što je legenda o njemu sačuvana do naših dana.
U knjigama povijesti se malo spominje ime ovoga izdajnika, tako da se ne zna tačno kada je rođen, niti kada je i gdje umro, ali se zato zna da izdajnici završavaju na jedan od dva načina, ili budu ubijeni od strane svojih neprijatelja koji su ih iskoristili za svoje prljave ciljeve, ili budu odbačeni od svog naroda i žive poniženi i osramoćeni do smrti.
Međutim, ako je u vrijeme kada je Ertugrul sa svojim sinovima i svojim neustrašivim mudžahidima udarao temelje Osmanskoj carevini, postojao samo jedan ”Albasti”, u muslimanskim narodima danas postoji hiljade ”Albastija”, odnosno izdajnika, maloumnika i munafika koje ne zanima to što donose tragediju i nesreću drugim muslimanima. Imena su se promijenila, ali su ponižavajuća izdajnička djela ostala ista.
Doduše, ko je jučer skrivao lice iza vela i različitih maski, kao što je to u prošlosti činio Albasti, danas je odjeven u elegantno odijelo, ali lijepa i skupocjena odjeća ne može sakriti zloću i prljavštinu devijantnih duša.
Allaha molimo da nas sačuva munafika i munafikluka, izdaje i izdajnika, jer izdajnici iz naših redova mogu nanijeti mnogo veće zlo i štetu od naših neprijatelja.
