Osim što navodi oholost i širk kao dvije zapreke, dva zastora koji udaljavaju čovjeka od Allaha, islamska pedagoška literatura definira oholost kao:
1. poricanje istine,
2.ponižavanje/vrijeđanje drugih i
3.oduzimanje prava drugih.
Ako bismo analizirali onaj segment oholosti koji se odnosi na vrijeđanje i ponižavanje, naći ćemo u oblastima pedagoške i psiholiške literature apsolutnu zabranjenost vrijeđanja, ponižavanja ličnosti u bilo kojem obliku (emocionalnom, verbalnom, tjelesnom). Razlozi su brojni.
Samo neke od posljedica bilo koje vrste ponižavanja su: narušeno samopouzdanje, neodlučnost, zbunjenost, narušena pozitivna slika o sebi, narušeno prihvatanje sebe, zdrava ljubav prema sebi, priznavanje i primjećivanje vlastitih snaga, vrlina i vrijednosti te fokusiranje samo na slabosti; narušena samodisciplina, narušen pedagoški optimizam što može da rezultira pasivizmom, ponašanjem koje nema inicijativu, vjeru i inspiraciju sve do potencijalne potpune samodestruktivnosti i destruktivnosti prema drugima, sve do teškog oblika kliničke depresije, ukoliko ukoliko ličnost ne odabere aktivnosti i okolnosti u kojima je sklad između njenih vrijednosti, sposobnosti i interesovanja; ukoliko osoba svaki put, u momentu kada je žrtva slušanja ili doživljavanja uvrede bilo koje vrste, ista ne postavi jasnu zapreku, granicu.Dr. Phill (2005) u knjizi “Vaša ličnost”, na primjer, preporučuje da u momentu kada osoba čuje uvredu, nakon jednog verbalnog upozorenja, ukoliko se povređivanje nastavi, odlazi u drugu prostoriju jer pod takvim okolnostima nemamo razgovor već vršenje (verbalnog/tjelesnog) nasilja.
Poricanjem i prilagođavanjem istine sebi, tj. neprovjeravanjem informacija, nepriznavanjem istine onakve kakva u svoj svojoj biti, punini ona jeste, u svakoj svojoj riječi, kontekstu, definiranju, konotacijama, i višestruko, i višestrano, i višeslojno, i multidimenzionalno, i iskustveno, i osvjedočeno, i longitudinalno, i horizontalno, može dovesti do nepovjerenja u međuljudskim odnosima, nepovjerenja prema drugima, prema sebi. Poricanje istine u treptaju oka samo, može otpočeti put do neautentičnosti i fiktivnog življenja kako, dakle u intraspektivnom tako i interspketivnom svakodnevnom komuniciranju i saobraćanju sa ljudima (u porodici, na poslu, u društvu).
Oduzimanje prava od drugog, osim što ima posebnu težinu u kontekstu nepravednosti, šalje sliku obespravljenom da ne vrijedi, da nije važan/važna sve dok osoba ne pronađe odgovarajući model u kojem može optimizirati svoje stanje slobodnog odgovornog korištenja svih blagoslovljenosti, resursa koje mu je Allah stavio na raspolaganje, bez uzurpiranja od strane drugih. Sada postaje jasnije zašto istraživati više pojam oholosti. U nastavku nabrojat ćemo samo neke od razloga:
Trun oholosti razlikuje džennetliju i džehennemliju.
Kada stavite, prilikom razgovora, na tron zadovoljstvo Allaha, čvrst oslonac i sjećanje na Allaha, Stvoritelja koji vas je u mnogim situacijama blagoslovima obasuo, spasio, pokazao vam istinu, Objavom dokazao da je tu u najboljem interesu za vas, umjesto da stavite na tron svoj promjenjljivi nikad zadovoljni ego – uspjeti ćete.
Oholost dovodi osobu do iluzije da je dovoljna sebi, da Allah joj ne treba, da Objava joj ne treba , da je mjera sama sebi. Ponosi se porodicom, karijerom kao svojim zaslugama i ne zahvaljuje.
Postoji li išta što ste postigli i imate, čime SE ponosite, a da vam nije dato?
Ko vam je dao pamet? Prste? Mogućnost kretanja? Život?
Oholost je razlog “objave rata” i protjerivanja iz dženneta Iblisu.
Kada imate ostale grijehe i greške, Allah može biti i dalje na vašoj strani, s vama. Pokušavate, griješite, padate, učite iz grešaka, borite se, tražite oprost, približavate se ponovo. Linija vašeg života nije ravna i mrtva već je poput one u srca koje je živo. Oholost je zastor koji UDALJAVA od Allaha, trunom jednim izbacuje iz dženneta.
Kada dozvolite da nad vama neko oholost provodi a u mogućnosti ste je spriječiti, omogućavate počinitelju udaljavanje od Allaha i zabranu ulaska u džennet.
Ako je oholost, pored širka, jedan od najvećih razloga udaljavanja od Allaha , i vječnog zadovoljnog življenja , vrijedi je istražiti.
Ljutnja može biti povezana sa ohološću ukoliko primijetimo da se na drugačiji način ljutimo na one slabije od nas u odnosu na one koji su jači od nas.
Gdje god se našla podjela, bilo u udruženju, zajednici, porodici, društvu – tu se našla i oholost ili ponos
U suprotnostima nekada najbolje spoznajemo istinu i dobijamo korisno znanje, pa ćemo vidjeti da suprotno oholosti, shodno definiciji koju smo na početku naveli je 1. priznavanje istine , 2. ljubaznost prema ljudima (ili sto bi rekla moja prijateljica Melisa “lifting them up”), podići im moral, usmjeriti njihove i snage i izazove na lijepo i korisno, 3. dati prava drugima (Allahu, ljudima, sebi)
Dodatni link za čitanje: Grijeh zbog kojeg se neće ući u džennet!
