Za preporod.com piše Elvedin Subašić
1. Prespavati sabah. Često se dešava da muslimani ne prakticiraju tradiciju svojih očeva i djedova kada se prvi dan ševvala, odnosno na bajramsko jutro, obavezno odlazilo na sabah-namaz. Vrijeme od sabah-namaza do bajram-namaza u našim džamijama se provodi u ibadetu, stoga je to lijep običaj koji se, nažalost, sve manje prakticira. Neki čak i prespavaju sabah i dođu samo na bajram-namaz.
2. Kasniti na bajram-namaz. Iako iz godine u godinu svjedočimo gužvama za bajram-namaz neki još uvijek čak i za ovo posebno jutro i sebe i svoje mlađe frustriraju kašnjenjem na bajram-namaz. Umjesto ranijeg dolaska u džamiju, naročito onih koji idu u džamiju samo za Bajrame, neki vjernici dolaze pred sami početak namaza pa ne čuju ni imama koji prije namaza objasni kako se klanja bajram-namaz.
3. Zaboraviti sadekatu-l-fitr. Davati sadekatu-l-fitr pred sami bajram-namaz mogu samo oni koji nisu imali sredstava, npr. kasnila je plata. Mnogi čekajući davanje sadekatu-l-fitra do pred bajram-namaz rizikuju da zakasne dati sadekatu-l-fitr. Zapitaju li se može li se nešto desiti na putu do džamije ili slučaj bolesti pa da se izostavi ovaj
ibadet bez kojeg je upitan post?
4. Ne čestitati prvo porodici. Prvima, pored prisutnih u džamiji, kojima trebamo čestitati Bajram jesu naši ukućani. Nema potrebe da se zadržavamo po kafićima kako bismo razgovarali s prijateljima. To možemo raditi u toku slijedeća dva-tri dana. Ozarena lica i, ako Bog da, oproštenih grijeha prvi zagraljaj, poljubac i rukovanje trebaju osjetiti naši ukućani, naročito supruga i mala djeca. Nerijetko žene same u kući bajramuju do poslije podne, jer muž provodi vrijeme s prijateljima u slastičarnicima, kafićima ili u tuđim kućama. I naše supruge imaju prijateljice, porodice, rođake, ali bajramuju u kućama i to ozračje i blagoslov čuvaju isključivo za nas, stoga prva adresa nakon Bajrama treba biti naš dom.
5. Ostaviti nekoga da sam bajramuje. Lijepo je pozvati studenta ili nekoga drugog ko mora sam bajramovati u našu kuću, kako ne bi bajramsku radost umanjio samoćom. Naravno, ako imamo oca, majku, sestru ili nekoga iz familije ko živi sam, treba mu ponuditi da Bajram dočeka kod nas. Ukoliko odbiju, onda nakon porodice prvo njih posjetiti i čestitati im.
6. Ne pripremiti sebe i ukućane. U islamskoj tradiciji Bošnjaka prisutan je običaj oblačenja nove ili najljepše odjeće koju imamo. U našim uvjetima često je to svečano odijelo ili odjeća s dominirajućom bijelom bojom. Ne postoji kodeks kako treba biti obučen, ali da li je zaista primjereno da se ide u patikama, papučama ili u majici na bajram-namaz? U toku agresije na BiH ljudi su kupovali barem nove čarape ili rublje kako bi na taj način razlikovali ovaj dan od drugih. U ovom danu muslimani trebaju pokazati drugima da drže do sebe, kako ponašanjem tako i izgledom. Također, naš odnos prema ovom danu odražava se na naše mlađe generacije pa kada vide naš poseban odnos prema Bajramu, krenuvši od same pripreme odjeće, kod njih će ovaj dan učiniti još važnijim, a utisci ostaju tokom cijelog života. Naravno, oni koji nemaju sredstava za barem novi par čarapa nemaju ni obavezu za novom ili posebnom odjećom. Njima, kao i svakom drugom muslimanu, obaveza je pripremiti svoje tijelo. Kupanje prije
bajram-namaza je za svakog muslimana obaveza utemeljena na Sunnetu.
7. Ne pripremiti kuću, avliju i džamiju. Čišćenje muslimanskih domova i avlija, kao i (harema) džamije, jedan je od najljepših običaja u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Najčešće naše kuće i domove nije potrebno ni čistiti, jer su stalno u tom stanju, ali ovaj čin čišćenja daje poseban dojam pripreme za Bajram. Naime, nakon čišćenja duše u ramazanu i naših misli, čišćenje našeg tijela i odjeće prati čišćenje domova, avlija i džamija. To je potpuni krug koji je neizostavni dio pripreme za svakog ko uistinu drži do sebe i svoje tradicije.
8. Ne pripremiti poklone. Nažalost, našu islamsku tradiciju kupovine poklona za Bajrame pojedini muslimani su počeli mijenjati kupovinom poklona za rođendane i slične prigode i umjesto da pokloni budu dodatni razlog za Bajram mnogi i ne osjete ovaj trenutak darivanja. Neki su neraspoloženi jer moraju dodatno potrošiti sredstva za poklone, iako se tako nisu osjećali kada su u toku godine na druge stvari trošili. Bolje je čuvati naše poklone, ili sredstva za poklone, tokom cijele godine, čak ništa i ne kupovati, ali da se za Bajram obezbijede pokloni, makar najjednostavniji. Naravno, ako smo planirali nekoga obradovati posebnim ili skupocijenim poklonom Bajram je idealan trenutak. Također, mladima nemojmo darovati poklone prije Bajrama, već na dan Bajrama, nakon bajram-namaza, kao nagrada što su se trudili u postu. To su trenuci koje nikada neće zaboraviti.
9. Izostaviti sergiju. Bajramska sergija je jedan od simbola Bajrama. Sergije u našim džamijama jesu, možemo reći, pokloni za naše džamije. Mnogi imaju lijep običaj da svojoj djeci daju novac koji će dati isključivo za sergiju te tako kod njih grade osjećaj za darivanjem kao i za džematom. Lijepo je obradovati sadakom i one koji traže za Bajram, ako smo sigurni da nije riječ o iskorištavanju ovoga dana kada se u određene gradove „uvoze“ oni koji traže novac.
10. Zaboraviti komšije i njihovu djecu. Kako se može musliman radovati na Bajram, ako zna da u njegovom komšiluku ili među prijateljima i rodbini ima neko ko je i ovaj Bajram dočekao bez posla ili u teškim uslovima? Čuvajući čast brata muslimana može se dati veći iznos novca njegovoj djeci kao bajramluk, od kojeg može imati koristi cijela porodica.
11. Ne nazivati selam. Svi čestitamo Bajram, ali mnogi izostavljaju naš prvi pozdrav – selam. Tek nakon selama čestitajmo Bajram jedni drugima i proučimo dovu da nam Allah, dž. š., primi ibadete u ramazanu. Dova sa čestitkom je od Sunneta i same riječi Bajram mubarekula nisu dovoljne.
12. Izostaviti posjete. Posjete članovima familije i prijateljima je običaj utemeljen na Kur’anu i Sunnetu. Uslijed modernog načina života odnosi među rođacima mogu vremenom zahladnjeti, stoga je lakše iskoristiti Bajram kao povod za posjete, naročito daljih rođaka, prijatelja i komšija. Posebno se ne smiju zaboraviti oni koji će bajramovati u bolnicama i javnim ustanovama.
13. Ne posjetiti mezarje. U našoj tradiciji nastoje se obradovati i živi i umrli za Bajram. Vjernici daju sadaku za sebe kao i za svoje umrle i posjećuju mezaristane kako bi se učejem Kur’ana prisjetili onih koji su možda već prošli Bajram bili s njima. Kod naroda bi se govorilo „da i umrli osjete Bajram“. Oni koji posebno drže do svojih umrlih urede njihove mezarove te ih se sjete učenjem Kur’ana nakon zadnje mukabele dan prije Bajrama. Nažalost, neki izostavljaju ovaj običaj i sve je veći broj mezarova koji su neuređeni i izgledaju kao da ih se nema ko sjetiti dovom ili Fatihom. Stoga, vjernici prilikom samog ulaska u mezarje uče dovu za sve umrle.
14. Zaboraviti Dan šehida. Najbolja praksa jeste da se prvi dan Bajrama posveti više živima, a drugi dan umrlima kada se obilježava i Dan šehida. Ponižavajuće je za jedan narod što je svake godine sve manji broj ljudi na obilježavanaju Dana šehida, kada se sjećamo onih koji su dali svoje živote da bismo mi živjeli i bajramovali. Ovo je naročito negativno što i mlađe generacije uče od nas kako se uistinu živi odnose prema onima koji su se žrtvovali, jer s jedne strane gledaju odnos prema još uvijek živim bivšim borcima, a s druge strane zaborav na poginule.
15. Neprimjereno obilježavanje Bajrama. Nespojivo je s Bajramom, zapravo islamom, tzv. proslava Bajrama u kafanama i mjestima gdje se toči alkohol i prave zabave koje su formom bliže „zabavi ravrata“, jer u fetvi Islamske zajednice stoji: “Haram je (veliki grijeh) zloupotreba islamskih simbola i blagdana kao što su dva bajrama u svrhu oglašavanja tzv. bajramskih sijela, derneka, partija, fešti i sl. koje vrše pojedine ugostiteljske radnje i kafići dovodeći najveći islamski blagdan Bajram u vezu s kafanskim ambijentom pijanki, terevenki i šerijatom zabranjenih oblika zabave, često uz učešće pjevača i pjevačica iz drugih kultura i sredina koji ne osjećaju i ne razumiju duh i smisao Bajrama.
akos.ba
