Šta god da je u pitanju: jezik, boja kože ili zemlja porijekla, za vjernike postoji ne minimalno nego maksimalno zajedništvo. Zato što je za njih jedan Kur'an, jedna Kibla i zajednički Poslanik. Također je tu i ferman Allaha, dž.š: „vjernici su braća“. Pa zar može biti većeg zajedništva od ovog?
Pretraga
Naslovna/Duhovnost/Islamske teme
Islamske temeU Fokusu
Smutnja je teža od ubistva
Šta god da je u pitanju: jezik, boja kože ili zemlja porijekla, za vjernike postoji ne minimalno nego maksimalno zajedništvo. Zato što je za njih jedan Kur'an, jedna Kibla i zajednički Poslanik. Također je tu i ferman Allaha, dž.š: „vjernici su braća“. Pa zar može biti većeg zajedništva od ovog?
22/11/2023 876 2 minute čitanja
Nesporazumi i rasprave su jedan od najvećih razloga što su danas muslimani jedni protiv drugih.
Izrazi poput „zajednički minimum“ ili „pronašli su kompromis“ često se danas upotrebljavaju. Koliko god da se nađe različitih mišljenja, strane koje se okupe da riješe neki određeni problem, pokušavaju da pronađu kompromis u cilju usklađivanja oko tog minimalnog zajedništva.
Šta god da je u pitanju: jezik, boja kože ili zemlja porijekla, za vjernike postoji ne minimalno nego maksimalno zajedništvo. Zato što je za njih jedan Kur’an, jedna Kibla i zajednički Poslanik. Također je tu i ferman Allaha, dž.š: „vjernici su braća“. Pa zar može biti većeg zajedništva od ovog?
Vjernici koji čitaju Allahovu Knjigu ne mogu a da ne primjete upozorenje u 10. ajetu sure Burudž: „One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se budu pokajali – čeka patnja u džehennemu i isto tako prženje u ognju.“
Zaboravlja se da se vjera ne ograničava samo na dnevne ibadete, već ona propagira i moral. Islam je živa i praktična vjera koja od muslimana traži da bude vjernik svaki dan i cijelo vrijeme njegovog života. Nije li Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Vjera je lijepo ponašanje.“
Stoga. vjernici ne bi trebali bespotrebnim prepirkama da presijecaju jedan drugom put u dobru, potpomaganju i traženju Allahovog zadovoljstva. Allah Uzvišeni kaže: „Nevjernici pomažu jedni drugima. Ako vi tako ne budete radili, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.“ (Kur’an, sura El-Enfal, 73)
Ako pažljivije pogledamo ove ajete, postaje nam razumljivo da smutnja (fitna) koja izbije, ako se umjesto uzajamnog potpomaganja upustimo u konflikte i sporove, neće imati pogubni utjecaj samo za muslimane, nego daleko šire razmjere toga. Zato vjernici imaju obavezu da budu faktor ravnoteže u društvu i da budu uzor svim ljudima. U tom slučaju ako govorimo o previranju i neredu u društvu, zar prije svega nismo obavezni svesti račun sa samim sobom?
Nesporazumi, nesuglasice i metež što jednom riječju nazivamo fitna, predstavlja glavnu prepreku za mir i spokoj u društvu, te stjecanje dobra na oba svijeta. Ako naše protivljenje i ponašanje koje pokazujemo u određenim pitanjima nije pravac prema ispoljavanju istine, ne smijemo zaboraviti da se nalazimo suočeni sa mogućnošću da to bude element fitne.
Treba znati da sukob ideja koje prouzrokuju da čovjekovo srce, um i duša skrenu sa istine i ispravnosti jesu fitna. Izbijanje fitne biva uzrokom da ljudi zapadnu u probleme, belaje i nedaće. Allahov Poslanik, s.a.v.s., za ovaj oblik smutnje kaže: „Smutnja spava, neka je Allahovo proklestvo na onoga koje probudi.“
Mnogobrojna ovome slična upozorenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i spominjanje riječi fitna u Kur’anu na 34 mjesta jasno govori o tome koliko moramo voditi računa o njoj. A zašto je smutnja toliko opasna i široka da će obuhvatiti vjersku, moralnu i znanstvenu propast. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Uskoro će se pojaviti fitne, tada će biti bolji onaj koji sjedi od onog koji stoji, onaj koji stoji od onog koji hoda i onaj koji hoda od onog koji trči.“
U hadisu se ukazuje na to da će čovjek biti odgovoran i griješan srazmjerno svjoj zaraženosti fitnom. Pored toga Poslanik nam obraćajući se ashabima, r.a., nudi recept spasa od fitne koja je u 217. ajetu sure El-Bekare označena kao „teža i gora od ubistva.“
U ovom vremenu se vrlo lako zaprljati smutnjom. Protiv smutnje se čovjek treba boriti iskrenim načinom života u svojoj kući i unutar kruga svoje porodice, na poslu i činjenjem dobrih djela.
